Kako bismo Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija ili zatvori obavijest.

Jim Brown: "Osvojene yarde nisu velika stvar, pomoći momčadi osvojiti prvenstvo - je"

Došao je, vidio i osvojio, a nakon toga nestao iz profesionalnog sporta poput provalnika u noći. Ostavio je iza sebe čitav niz rekorda i svi se slažu s činjenicom da je bio najveći trkač u povijesti NFL-a...

James Nathaniel (Jim) Brown rođen je 17. veljače 1936. godine u malenom mjestu u Georgiji poznatom pod imenom St. Simons Island. Otac Swinton Brown bio je profesionalni boksač i od malih nogu usmjeravao je sina prema sportu i zdravom načinu života. Očeva nastojanja kulminirala su nakon preseljenja u Manhasset, N.Y., gdje se Brown tijekom školovanja isticao svojim atletskim sposobnostima u svim većim sportovima - košarci, bejzbolu, atletici i američkom nogometu.

Na veliku sreću svih koji su imali tu čast da gledaju ili igraju s ovom legendom od svega što mu je bilo ponuđeno odlučio se za američki nogomet i to na sveučilištu Syracuse. O kakvom se velikom talentu radi dokazao je u posljednjoj godini studija kada je između ostalog izabran u All-American momčad, postavio momčadski rekord u broju osvojenih yardi po probijanju (6.2) i ostvario najviše touchdowna probijanjem u jednoj utakmici (6).

Sukladno odličnim brojkama na sveučilištu očekivalo se da će biti jedan od prvih izbora na draftu 1954. godine i bilo je upravo tako, izabrali su ga Cleveland Brownsi kao šesti izbor prve runde. Trebalo je Brownu određeno vrijeme da se privikne na igru i uvjete profesionalne lige, a nakon faze prilagodbe prva prava eksplozija dogodila se u devetom kolu u susretu njegovih Brownsa i Los Angeles Ramsa. Fullback Brownsa ostvario je u tom susretu 237 yardi probijanjem uz četiri touchdowna. Broj yardi ostao je nedirnut dugih 14 godina, a prvi rookie kojemu je to pošlo za nogama pojavio se tek nakon 40 godina.

Briljirao je Brown te sezone i s pravom uzeo nagradu za najkorisnijeg igrača i bio najzaslužniji za nastup u finalnom susretu u kojem su s druge strane stajali Detroit Lionsi. Iako su Lionsi u finalu nastupili bez svog startnog quarterbacka bili su prejaki za Brownse i na kraju slavili s visokih 59:14, Brown je postigao jedan touchdown. Zanimljivo je da su Lionsi postigli po dva touchdowna u svakoj četvrtini.

Nakon eksplozivne prve sezone svi su predviđali zlatna vremena za momčad iz Clevelanda, ali iako je Brown i sljedeće sezone zaradio MVP nagradu jednostavno nije mogao sve sam, nedostajala je pomoć suigrača. Sve kockice uspjele su se posložiti tek 1964. godine i Brown je napokon adekvatno nagrađen za sve ono što je pružao u posljednjim sezonama, nagrađen je naslovom prvaka.

Nakon što je prvo poluvrijeme u okršaju s Coltsima prošlo u rovovskoj bitci bez poena, u drugom dijelu Brownsi su eksplodirali, ali ne zahvaljujući čovjeku od kojeg se to najviše očekivalo već hvataču Garyju Collinsu koji je upisao tri hvatanja za touchdown i odličnim bacanjima Franka Ryana. Iako je Ryan bio glavna zvijezda večeri za svoju dobru igru lovorikama je okitio upravo Browna: "Oni jednostavno nisu pronašli način kako zaustaviti Jimmyja Browna, a to je smanjilo njihov pritisak na mene i dalo mi više prostora za igru. Kako sam već rekao u NFL-u ne postoji momčad koja ima obranu za Brownse. Svaki puta kada smo izgubili pobijedili smo sami sebe".

Nitko u gradu nije ni slutio da će nakon ovog naslova Brownsa navijači izaći na ulice tek 2016. godine kako bi proslavili prsten Cavaliersa. Da, bio je to prvi i posljednji naslov prvaka za Jima Browna iako je i sljedeće sezone imao priliku no nakon finalnog ogleda s Packersima morao im je stisnuti ruku i priznati da su bili bolji, konačni rezultat bio je 23:12 za Green Bay.

U ljeto 1966. godine Brown je šokirao sportski svijet kada je najavio svoje umirovljenje. Navijači se i danas pitaju do kojih bi visina mogao dosegnuti da je ostao još koju sezonu na terenima. Brown nije bio samo iznimni trkač, često je bio u ulozi hvatača, vraćao je ispucavanja, a tri puta u karijeri uspio je baciti i touchdown. Iza sebe ostavio je 12.312 yardi ostvarenih probijanjem, odnosno 15.459 kombinirano. Rekord u probijanjima trajao je sve do 1984. godine kada je u svojoj desetoj sezoni Walter Payton postao uspješniji. Bio je prvi igrač u povijesti koji je probio brojku od 100 touchdowna u karijeri.

Mnogi od vas će reći da su to bili rekordi, ali su srušeni. Jesu, srušeni su, ali uzmite u obzir činjenicu da se u doba Jima Browna u regularnom dijelu sezone igralo svega 12 utakmica, da je Brown igrao samo devet sezona i svejedno postigao takve rezultate koji ga povijesno gledano svrstavaju na deveto mjesto trkača. Jednom prilikom kada su ga upitali koliko su mu bitni rekordi i brojke rekao je: "Osvojene yarde nisu velika stvar, pomoći momčadi da osvoji prvenstvo je. Zbog toga treniram, zbog osvajanja prvenstva, a što definitivno zahtijeva visoku razinu izvedbi na terenu".

Nakon sportske karijere Brown je otišao u glumačke vode, radio kao sportski komentator, povlačio se po sudovima, ali to je tema za neke druge medije. Iz ove naše sportske perspektive živuća legenda američkog nogometa i upravo takvog mi ga znamo i mi ćemo ga danas sutra takvoga pamtiti.

Izdvojeno

  • Sportnet Klub
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • cameosis   08.02.2017. u 18:37
    odličan glumac u mnogim blaxploitation filmovima!
    cameosis
    Bravo majstore!Pišeš gluposti!
    0