Vodeni sportovi

Šimenc: "Doma je najljepše!"

Sportnet • ponedjeljak, 03.04.2000.

Dubravko Šimenc (Snimio: Dražen Patarčić)

Dubravko Šimenc, ili Dudo, ime je koje poznaje cijeli vaterpolo svijet. Oko tog imena ovih se dana uzburkala voda na bazenima Mladosti. I ne samo tamo. Komentari su se mogli čuti i iz Hrvatskog olimpijskog odbora - gospodin Antun Vrdoljak stao je u obranu našeg, ali i svjetskog najboljeg igrača.

Video: Dudina poruka za čitatelje

Sport Net nije želio biti sudac u ovoj teškoj situaciji za Dudu, ali i hrvatski vaterpolo. Razgovarali smo s Dudom da ga osjetite kao čovjeka i kao vrhunskog sportaša. Sve o sebi i svoju priču ispričat će vam najbolje on sam...

Dudo na radnom mjestu - plava kapica broj 8 (Snimio: Dražen Patarčić)

Za one koji te ne poznaju dovoljno - tko je Dubravko Šimenc Dudo?

"Dubravko Šimenc rođen je 02. studenog 1966. godine u Zagrebu, dakle Škorpion po horoskopu. Ja sam dijete iz jedne sportske zagrebačke obitelji. Otac Zlatko dvostruki je reprezentativac bivše države u rukometu i vaterpolu, majka Nevenka na pragu A reprezentacije u odbojci bivše države, sestra Iva plivačica sinhronog plivanja, a danas sudac u sinhronom plivanju...

Probao sam sve sportove, sve me zanimalo. Kao dijete sam trenirao tenis, atletiku, ragbi, skijanje, košarku, rukomet i vaterpolo. Namjerno ova dva sporta stavljam na predzadnje i zadnje mjesto jer su tu nekako očevi geni upleteni u sve to."

Kad si se točno počeo baviti vaterpolom?

"Mislim da je u Hrvatskoj previše talenta za ovako mali prostor. Toliko košarkaša je bilo u NBA, tenisača i tenisačica u Top ten. Rukomet, košarka, vaterpolo, plivači - svi su po nekoliko puta bili najbolji u Europi, nogometaši su treći na svijetu. Ali privreda nam je mrtva i nema tko to pratiti i financira. Mi smo zemlja sportskih fenomena, ali i sportskih apsurda."

"Službeno sam od 1975. godine u bazenima. Odigrao sam jako puno utakmica, jako puno golova, osvojio jako puno trofeja. Najdraži mi je zasigurno prva olimpijska medalja za Hrvatsku, srebrna medalja iz Atlante. Bio sam i zlatni u Seulu. Sada me čeka vjerovatno i treća Olimpijada. Vjerovatno. Što još? Dva puta svjetski prvak, 86. i 91. godine, tri Kupa prvaka, dva Kupa kupova, četiri Kupa mediterana, dva Kupa LEN, jedan Svjetski FINA kup, srebro sa Europskog prvenstva u Firenzi s Hrvatskom i dva srebra s bivšom državom Jugoslavijom.

Valjda ćeš uspjeti sve ovo skinuti sa trake (smijeh, op. a.), a ako neće ići - poslat ću ti popis na e-mail. O titulama prvaka država koje sam osvajao ni ne bih sada jer bi samo to nabrajanje potrošilo tvoje baterije (smijeh, op. a.). Možda da istaknem i preko tri stotine utakmica za reprezentaciju Hrvatske i bivše države. U reprezentaciji Hrvatske sam debitirao u prvoj utakmici 1991. godine, i sve ovo vrijeme sam aktivan. Želja mi je i dalje."

Gdje je trenutno Dudo u svojim planovima oko vaterpola?

Na suhom u dvoboju s Komljenovićem (Snimio: Dražen Patarčić)

"Pa ja sam u Zagrebu, trenutačno, još uvijek član Mladosti. Ne tajimo da problema ima. Vjerujem da će se problemi riješiti, a o njima ne želim javno, iz razloga što treba diplomatski razgovarati i smiriti tenzije. U svakom slučaju, sezona je pri kraju. Mladost očekuje borba za naslov prvaka Hrvatske. Trenutačno smo na tablici treći, odlazimo u Dubrovnik, a Splitska banka dolazi nama.

I ono što je možda najvažnije, mi smo sigurni učesnici Final foura, koji se vjerovatno igra u Bečeju. Ova završnica Lige prvaka možda donese i finale hrvatskih klubova. Pazi, moguće je finale lige prvaka u Bečeju, a da igraju dva hrvatska kluba! (smijeh, op. a.)"

"Ja sam javna osoba i zato se rado odazovem pozivima bilo koje humanitarne organizacije. Tako da trenutno igram mali nogomet u Ligi poznatih jer sredstva prikupljena ovom akcijom idu u dječje ruke. Uskoro ću igrati i jedan humanitarni teniski turnir u organizaciji Radija 101."

Kakve su u stvari šanse Mladosti u Ligi prvaka i našem prvenstvu?

"Do sada je povijest pokazala da domaćinstvo Final foura ništa ne znači. I Mladost je bila domaćin, pa nismo uspjeli. Lani je isto tako domaćin bio i Posilipo, nije ušao ni u finale. Domaći teren može biti i dvosjekli mač. Objektivna je šansa da pokušamo ući u finale. U subotu će se sve znati. Mi smo sigurno drugi i idemo na prvaka one druge grupe, a to će najvjerovatnije biti BVSC, predstavnik Mađara.

Audio: "Batistuta je igrao vaterpolo!"

Dobro ih poznajemo, treniramo zajedno, a bili smo i u istoj grupi u kvalifikacijama i mišljenja sam da su lakši protivnik nego Splitska banka. Splitska banka ima zadaću najvjerovatnije protiv Bečeja, i bilo bi lijepo, kako sam rekao, imati hrvatsko finale u Jugoslaviji. To bi bilo idealno. A prvenstvo - Jug je ove godine izuzetno jak."

Da li je možda po tome lakše postati prvak Europe nego naše države?

"Pa možda i je tako. Razlog je i u dužini trajanja naših utakmica - četiri puta po devet minuta, dok se međunarodne utakmice igraju četiri puta po sedam minuta. I naravno, međunarodni kriterij je drugačiji, pušta se malo tvrđa, muškija igra, što nama u Mladosti odgovara."

Što je s reprezentacijom?

"Pozitivno gledam na razvoj hrvatskog vaterpola nakon izbora novog rukovodstva. Vjerujem da će se iznači formula u kojoj će struka, igrači i rukovodstvo nastaviti uspješno raditi, osvajati medalje, ali i financijski ispunjavati preuzete obveze."

"U razmišljanjima i planovima sam, što je sasvim normalno, za Olimpijske igre. Prvo okupljanje je krajem travnja u Dubrovniku, one prave pripreme počinju u lipnju, gdje nas čeka veliki posao. Kvalitetu imamo, imamo dobar stručni stožer na čelu s Kovačevićem, a evo, jučer je izabran i novi predsjednik. Vjerujem da će se u ovom siromaštvu hrvatskog sporta, ne samo financijskom nego i siromaštvom u smislu odlaska na Olimpijske igre, gdje je vaterpolo jedini kolektivni sport koji je izborio nastup, naći dovoljno sredstava i da ćemo se svi zajedno dobro pripremiti za ovo takmičenje.

Ništa posebno, ništa skupo, nego upravo onako skromno kako smo mi to i do sada radili i pripremali se. U Australji nas čeka hrpa Hrvata, naših navijača koje trebamo obradovati medaljom. Za mene je uspjeh medalja. Bilo koja. Dakle, neosvajanje medalje je neuspjeh."

Čini nam se da jedino vaterpolisti ostaju u Hrvatskoj. Rijetko odlaze van igrati za druge klubove, dok iz ostalih sportova primjećujemo masovne odlaske. Zašto je to tako?

"Ja sam navijač, iz sportske obitelji. Kada igra Dinamo protiv Hajduka, navijam za Dinamo. Ali, kada Hajduk igra protiv Rijeke, navijam za Hajduk. U Splitu je bilo jako lijepo, to je najsportskiji grad u Hrvatskoj, toga nema u Zagrebu. Nažalost, Mladost nema BBB uz sebe kao što Splićane prati i podržava Torcida. Bez obzira na ružan rastanak, Split će mi uvijek biti u dragoj uspomeni."

"Pa iz jednostavnog razloga. Na našu veliku nesreću vaterpolo se igra samo oko Mediterana. Zemlje koje su otvorene za vaterpoliste su u prvom redu Italija, Španjolska i Grčka. Te tri zemlje, naravno, uz Hrvatsku, uzimaju strance. Tu je razlika u odnosu na druge sportove. Općenito je tržište na koje se može naš sportaš iz nekih drugih poplarnih sportova prodati je ogromno. Od Izraela, preko Turske, Poljske, Islanda, Švedske, Rusije, do Švicarske i svih ostalih bitnih europskih liga.

Rješenje je vratiti se na ljetnu ligu, igranje na otvorenim bazenima. To je sport za otovorene bazene. Zamislite Gruž u Dubrovniku - pet tisuća ljudi na utakmici! Da ne govorim o jednoj Genovi, Barceloni, Napulju, pa čak i Budimpešti, koja ima sama stotinjak bazena, dok ih je u Zagrebu samo dva. Vaterpolo se uglavnom igra u Europi. Tu su najjače lige, a nešto se još može naći na Kubi, u SAD-u i Australiji. Ostalo je potpuno neinteresantno."

Kada jednog dana odlučiš skinuti svoju kapicu sa glave, ostaje li Dudo uz vaterpolo ili ide nekim drugim putevima?

"Dosta godina imam, prošao sam puno toga. Čak sam i na Malti igrao jedne godine i tamo osvojio duplu krunu, ligu i kup. Iskustva imam i sigurno ću ostati uz vaterpolo. Vjerovatno kao trener, imam takve ambicije."

Pratiš li razvoj ženskog vaterpola u hrvatskoj?

Audio: "Bilo bi lijepo vidjeti hrvatsko finale u Bečeju!"

"Postoje, mislim, tri kluba - u Splitu, Zagrebu i Dubrovniku. Međutim, nema novaca za muški, a kamoli za ženski vaterpolo. Gledao sam neke utakmice na zadnjem europskom prvenstvu i cure su izrazito popularne u Mađararskoj, Italiji, Nizozemskoj i Kanadi. To su zemlje s jakim plivanjem, i one su uglavnom bivše plivačice koje su ostale na bazenu u drugoj funkciji. Igre su interesantne i pomalo grube, na nivou jačem nego naše juniorske lige, ali slabijem nego kod muških seniora."

Šimenc i Prkačin na tribinama (Snimio: Dražen Patarčić)

Dudo, kako se ti snalaziš u novoj tehnologiji - Internetu. Znaš li što je to, koristiš li se njime?

Audio: O Internetu

"Ja sam friški hacker na Internetu (vjerojatno je mislio surfer op. a.). Imam dobru mašinu i redovno surfam. Prekrasno je kada sjediš doma i preko ekrana imaš vezu sa cijelim svijetom. Uglavnom gledam i tražim sport i služi mi za dopisivanje s prijeteljima koji žive u Americi i Australiji. Vama sve čestitke jer ste najbolji hrvatski sportski Internet dnevnik."

Sydney je svakim danom sve bliže. Dudo za svoju suprugu još traži smještaj. Kaže da ponude prima na svoj e-mail i da na sve odgovara. Natječaj je otvoren za otvaranje novog prijateljstva na relaciji Zagreb - Sydney!

Druženje s Dudom primicalo se kraju. Njega su čekale porodične obveze, kćerkica u vrtiću je nestrpljiva da zagrli tatu. Kada će Dudo "zagrliti" loptu u bazenu i proparati protivničku mrežu, nismo mogli dokučiti. Za tu informaciju trebat će malo strpljenja. Možda već ovaj vikend protiv Bečeja? Mi bi željeli da ga vidimo u vodi, a ne na tribinama. Vjerojatno mislimo isto.

Boris Bilas, Dražen Patarčić,

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!