Rukomet

Luka Sokolić: "KIF Kolding Kobenhavn i dalje računa na mene, ali u ovim godinama važnija mi je puna minutaža"

Razgovarao: Damir Žbulj • utorak, 26.03.2013.
Luka Sokolić: "KIF Kolding Kobenhavn i dalje računa na mene, ali u ovim godinama važnija mi je puna minutaža"

Hrvatski rukomet ne treba brinuti za svoju budućnost. Sa svakom novom generacijom stigne neki novi talentirani igrač, a jedan od njih je i Luka Sokolić, još uvijek 22-godišnjak, koji je bio dio sjajne juniorske generacije svjetskih prvaka iz Tunisa od prije gotovo četiri godine. Sokolić je prošlu sezonu završio kao najbolji topnik domaćeg prvenstva igrajući u Velikoj Gorici, što mu je i donijelo angažman u danskom KIF Koldingu. Trenutno je na posudbi u švedskom Eskilstuna Guifu, što je po njegovom mišljenju odličan korak za njegov razvojni put. U ekskluzivnom razgovoru za Sportnet Luka Sokolić iz prve ruke približit će vam svoju dosadašnju karijeru, kao i skandinavski rukomet i život na sjeveru Europe...

Svi ljubitelji rukometa sigurno će se posebno sjećati te 2009. godine, kada se po dvoranama širom Hrvatske održala svjetska rukometna smotra. Konačni plasman i finalni poraz od Francuza možda i nije ispunio sve želje, ali zato su tog ljeta iste godine mladi hrvatski rukometaši do 19 godina starosti pokorili svijet. Titulu najboljih osvojili su u Tunisu u završnom dvoboju protiv Islanda, a dio sjajne generacije, uz Marina Marića, Luku Stepančića, Lovru Šprema, koji su sada već gotovo standardni reprezentativci i brončani s ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva pa Nikolu Špelića, koji je odličnim igrama u Mariboru izborio poziv za skorašnje nadolazeće kvalifikacijske dvoboje protiv Mađarske ili Roberta Markotića, Ivana Sliškovića, koji su na korak do seniorske reprezentacije, bio je i Luka Sokolić, koji je u tom finalnom dvoboju postigao pet pogodaka i koji se nakon odlično odigrane prošle sezone u Gorici, uz titulu najboljeg strijelca domaćeg prvenstva, uputio u inozemnu skandinavsku avanturu.

Nije Luka Sokolić iznimka, u proteklih godinu dana isti put su izabrali neki još mlađi od njega. Vratar Matej Ašanin, koji je svoju karijeru odlučio graditi u španjolskom Ademar Leonu, Marko Mamić izabrao je švicarski Kadetten Schaffhausen, dok smo vam nedavno predstavili i Stefana Vujića, koji je također kao najbolji strijelac prvog dijela domaćeg prvenstva redove Poreča početkom ove godine zamijenio francuskim Nantesom.

U ekskluzivnom razgovoru za Sportnet Luka Sokolić dotakao se brojnih tema, od rukometnih početaka u Križu, odlaska iz Croatia osiguranje Zagreba pa sve do dolaska u svlačionicu s igračkim i vratarskim legendama ovog sporta poput našeg Venia Loserta ili Kaspera Hvidta, Lassea Boesena, Joachima Boldsena, Bo Spellerberga ili Kima Anderssona...

Slika 1 od 1.

Čitava ova zanimljiva priča trebala je negdje početi, a rukometom se Sokolić počeo baviti u Križu, mjestašcu nedaleko od Zagreba: "Rođen sam 15. travnja 1990. godine u Zagrebu, ali kako sam odrastao u mjestu Križ, svoje prve rukometne korake sam napravio u tamošnjem rukometnom klubu Sloga Novoselec iz Križa. U svojoj 14. godini života prešao sam u RK Dugo Selo, tamo sam proveo dvije i pol godine, a nakon toga sam prešao u redove Croatia osiguranje Zagreba, gdje sam igrao za njihove mlađe dobne kategorije."

Kao izuzetno perspektivni rukometaš odmah je pao pod radar najmoćnijeg hrvatskog rukometnog kolektiva, ali pravu priliku u Zagrebu nije na kraju dobio: "Debitirao sam za prvu momčad u domaćem prvenstvu već sa 17 godina, od tada sam često trenirao s njima, no, naravno kako je konkurencija tada bila izuzetno velika i nisam često imao prilike igrati za prvu ekipu, klub me poslao na posudbu u Dubravu. Kako su Zagreb i Dubrava imali nekih nesporazuma, povukli su nas s posudbe i poslali u Medveščak, gdje sam sezonu odradio do kraja."

S posudbe na posudbu, sve do angažmana u velikogoričkom premijerligašu, gdje je odigrao sezonu za pamćenje i još jednom skrenuo pozornost na svoje kvalitete: "Skoro godinu dana proveo sam u Sisku u Sisciji, gdje sam stigao 2010., a po završetku te sezone sporazumno sam raskinuo ugovor sa Zagrebom te sam otišao u Veliku Goricu. U RK Gorica sam odradio prošlu sezonu, bio sam najbolji strijelac lige te sam prešao u danski KIF Kolding, čiji sam i danas igrač."

Sokolić ima izuzetni napadački potencijal, dobro se snalazi i na pozicijama srednjeg i lijevog vanjskog, može razigrati suigrače, a ima i kvalitetan šut: "Igram na pozicijama srednjeg i lijevog vanjskog, iako posljednje dvije godine pretežno igram na lijevoj stani. Teško mi je izdvojiti što mi je draže, jer se kroz čitav moj rukometni put to mijenjalo pa sam se već naviknuo i u ulozi jedne i druge pozicije. Počeo sam na srednjem, ali prema potrebi sam igrao gdje je trebalo. Mislim da mogu te obje napadačke pozicije odigrati dobro."

Uz fizički, bitan je i psihički razvoj

"Kroz karijeru sam imao jako puno trenera, teško mi ih je sve nabrojati, kako se netko od njih ne bi naljutio ako ga zaboravim. No, svi su oni na neki način na mene ostavili trag te tako utjecali na moj rukometni razvoj. Međutim, kad smo kod trenera, moram spomenuti dvije osobe koje su mi u posljednje dvije godine jako puno pomogli, ali mi i jako puno pomažu i dalje. Tu je moj kondicijski trener Marino Bašić i sportski psiholog Igor Čerenšek," naglasio je 22-godišnji Luka Sokolić i dodao:

"Za njih imam samo riječi hvale i sretan sam što su i oni dio mog sportskog, fizičkog i psihičkog razvoja. Osim što su veliki stručnjaci u onome što rade, velike su osobe i jako dobri prijatelji."

"Što se tiče obrane, najčešće igram na poziciji dvojke i trojke, iako mogu odigrati što god određena situacija zahtijeva. O nekim svojim prednostima ili nedostacima ne bih, neka to drugi pričaju, a jednostavno svakog dana želim biti bolji i efikasniji. Želim raditi na sebi, napredovati u svim rukometnim elementima, a posebno je bitno i važno biti i fizički, ali i psihički spreman u određenom trenutku," naglasio je Sokolić.

Odlična sezona u Velikoj Gorici, gdje je osigurao i titulu najboljeg strijelca lige, sigurno je bila prava pozivnica za sve zainteresirane klubove. Međutim, teško se moglo očekivati kako će se jedan danski rukometni velikan zainteresirati za njega: "Nakon jako dobre sezone u Gorici, jednostavno je bilo vrijeme sreću potražiti negdje izvan Hrvatske, znajući da osim Zagreba nažalost i nema kluba u kojem se može toliko napredovati. Nisam dugo čekao na ponudu, a kada je stigao poziv danskog Koldinga nisam niti trena razmišljao, prihvatio sam ga, jer sam jednostavno to vidio kao izvrsnu priliku za napretkom i novim izazovima."

Zanimljiv je bio Lukin prošloljetni odabir, jer je odlaskom u KIF Kolding, uskoro postao dio jednog sasvim drugog rukometnog kolektiva. Bankrot AG Kobenhavna, tada aktualnog prvaka Danske, doveo je taj klub do fuzije s KIF Koldingom pa se Sokolić u svlačionici našao s brojnim rukometašima svjetskog kalibra: "Pri sklapanju ugovora još nije bilo nikakvih razgovora o spajanju, barem ne koliko sam ja bio upućen. Potpisao sam za KIF Kolding, ali ubrzo je klub promijenio ime u KIF Kolding Kobenhavn. Fuzijom je i klub strahovito pojačan, stigli su i novi sponzori, novi igrači, povećala se konkurencija, a za posljedicu su naravno i porasle ambicije."

Naravno, nije se bilo lagano priviknuti i prilagoditi na novu životnu sredinu, a razlika je zasigurno bila ogromna: "Treninzi su se odvijali na relaciji Kolding - Kopenhagen, a utakmice također. Klub mi je pružio vrhunske uvjete, i za rad i za život. KIF Kolding je vrhunski organizirani klub, izrazito cijenjen i popularan, s jakom dugom rukometnom tradicijom i prije ovog spajanja."

U Danskoj, ali i čitavoj Skandinaviji rukomet je u većini mjesta sport broj jedan. Dvorane su pune, atmosfera je uvijek odlična, što je sigurno i veliki motiv za sve bolje nastupe: "Atmosfera je sjajna, ljudi vole rukomet, jako se puno ulaže u taj sport, a mogu čak reći da je u Danskoj čak i popularniji od nogometa. Stvarno je lijepo biti dio svega toga. Liga je također dosta jaka, a po mom mišljenju jedna od najjačih u Europi, odmah iza Njemačke i Francuske. Mislim da će u budućnosti Danska, ali i čitava Skandinavija biti sve popularnije kao destinacije za rukometaše."

"Čast mi je što sam imao prilike upoznati Loserta"

Sokolić je po svom dolasku u Dansku znao kako će u svlačionici biti s jednom rukometnom legendom. Hrvatski olimpijski stjegonoša Venio Losert dočekao ga je u Koldingu, no uskoro su mu se u priključili i igrači poput Anderssona, Boldsena, Hvidta, Spellerberga, Boesena, a nova rukometna danska sila najavljuje i pojačanja za narednu sezonu: "Novca i sponzora ne nedostaje, organizacija je na najvišoj razini, a i život je jako ugodan. Dolazak u Dansku i prilagodba na sasvim novu sredinu uvelike je olakšana ljubaznošću i brigom svih u klubu."

"Kada sam stigao bio je tu još i naš Venio Losert, koji mi je sa svojim velikim iskustvom u svakom pogledu pomogao u prvim danima prilagodbe. Stvarno mi je velika čast što sam ga imao prilike upoznati, ali i igrati s njim. I svi ostali dečki su stvarno odlični, imam samo riječi hvale za njih. Osim što su vrhunski sportaši i profesionalci, vrhunski su i ljudi," istaknuo je Sokolić, koji je i dalje član KIF Kolding Kobenhavna.

"U godinama sam kada je važno igrati"

Iznenadna igračka pojačanja višestruko su povećala konkurenciju u KIF Kolding Kobenhavnu pa mladi hrvatski rukometaš jednostavno u Danskoj nije dobivao prilike za igru koliko je želio, iako su poslodavci bili zadovoljni njegovim izvedbama: "Naravno, ne može biti sve savršeno. S obzirom na veliku konkurenciju moja minutaža nije bila prevelika, oko 15-ak minuta po utakmici, no, unatoč malo prilike koje sam dobio, mislim da samo to dobro odradio. Svi su bili zadovoljni, i trener i svi u klubu, ali ja osobno - ne. U godinama sam kada treba najviše igrati, a u Koldingu to, s obzirom na iznenadnu veliku konkurenciju, nije bilo moguće."

"Iz tog sam razloga, u razgovoru i dogovoru s klubom, otišao na posudbu u Švedsku u klub imena Eskilstuna Guif," pojasnio je nedavno promjenu sredine usred sezone.

Iako odluka o novom klubu i odlasku iz Danske u Švedsku na polusezoni vjerojatno nije bila lagana, Sokolić je izuzetno zadovoljan odabirom: "Ovdje sam već gotovo dva mjeseca, sve je super, grad se zove Eskilstuna i slične je veličine kao Kolding, a ima i jako dugu rukometnu tradiciju, baš poput Koldinga. Svi su me jako lijepo dočekali, pobrinuli se za mene. trenutno je sve dobro, ništa mi ne fali i ne mogu se požaliti."

"Guif naravno nije velik klub kao Kolding, ali mislim da je sve izuzetno profesionalno posloženo, a baš zbog toga što je manji, vlada jedna posebna obiteljska atmosfera, što mi se u ovom trenutku posebno sviđa. Klub je ambiciozan, nada se naslovu prvaka, ali nema nikakvog pritiska. Mlada smo momčad, prosjek godina nam je oko 22," dodao je Sokolić, koji će sa svojim klubom upravo krenuti u završnu borbu i doigravanje za titulu švedskog prvaka.

Iz hrvatske perspektive, jako malo se zna o švedskom prvenstvu, no, zagrebački ljubitelji rukometa imali su prilike prošle sezone gledati švedski Sävehof u Ligi prvaka, koji je na svom terenu i porazio Zagrebaše: "Švedska liga sigurno je malo nepoznanica ljudima u Hrvatskoj, nisam niti ja znao puno o njoj prije nego sam stigao, ali mislim da je dosta kvalitetna, kako ima jako puno mladih i perspektivnih igrača, koji dobivaju punu minutažu i tako napreduju."

"Nisam nikada u životu vidio toliko izjednačeno prvenstvo kao ovdje u Švedskoj. Doslovno svako može pobijediti svakog, a nedavno je razlika između prve i osme pozicije bila samo pet bodova. Upravo je završio regularni dio sezone, ulazimo u doigravanje. Već nas očekuju utakmice četvrtfinala u kojima igramo sa Sävehofom, sudionikom Lige prvaka, koji su i lagani favoriti. Međutim, kao što sam već spomenuo, sve ekipe su toliko izjednačene da je teško izdvojiti nekog kao glavnog favorita. Baš i zbog činjenica kako ih je Guif već ove sezone svladao u regularnog dijelu prvenstva," dodao je Sokolić o ovosezonskim ambicijama u Švedskoj.

"KIF Kolding Kobenhavn ima strašne ambicije, no za mene je važnije da imam punu minutažu"

Pogled u budućnost za mladog i perspektivnog rukometaša još uvijek se čini kao preteška zadaća. U ovim godinama važno se koncentrirati na stvari koje su bliske, odnosno kako se što bolje spremiti i odigrati prvu nadolazeću utakmicu: "Teško je razmišljati već o novoj sezoni, jer trenutno sam tu na u Švedskoj na posudbi, ali i dalje sam pod ugovorom s Koldingom, koji na mene i dalje računa i gleda kao u budućnost kluba."

"Dogovor je da se sastanemo s upravom po završetku sezone i vidimo što i kako dalje. Izuzetno je lijepo znati kako te jedan takav klub želi u svojim redovima i da računa na tebe, ali njihove su ambicije jako, jako velike za narednu sezonu i imaju velike planove," realno je pojasnio i naglasio mladi Sokolić.

KIF Kolding Kobenhavn ima izuzetne ambicije za narednu sezonu, a kroz domaće prvenstvo već su i osigurali nastup u Ligi prvaka. Ne misle se samo na tome zaustaviti: "Žele biti među četiri najbolja kluba u Europi i planiraju još dodatna pojačanja. Naravno, volio bih biti dio takve ekipe, ali mislim kako je za mene bolje i puno važnije biti negdje gdje ću igrati punu minutažu."

Slika 2 od 2.

"Trenutno se želim fokusirati na ostatak ove sezone, a na kraju ću razmotriti sve opcije i odvagati što je najbolje za mene i moju budućnost."

Sličan put poput Sokolića u proteklih godinu dana izabrali su još neki mladi hrvatski rukometni talenti. Marko Mamić je u švicarskom Kadettenu, Ašanin u Ademaru, Vujić je otišao u Nantes. Hoće li se takav odabir na kraju pokazati kao dobar potez, pokazat će vrijeme, ali indikativno je kako za njih nije bilo mjesta u hrvatskom rukometu. Centralizacija je pogodovala samo Zagrebu, Našice se moraju zadovoljiti onim igračkim kadrom što preostane, a mnogi ambiciozni rukometaši jednostavno nemaju pravo mjesto za svoj napredak.

Inozemstvo se čini kao jedina i realna opcija. Špelić je otišao u Maribor i odličnim igrama potvrdio svoju kvalitetu te tako izborio mjesto u reprezentaciji. Slovenija je pokazala pravi put za razvoj klupskog rukometa, jer oba njihova predstavnika ove su sezone sudjelovala u osmini finala Lige prvaka, jedan klub je u četvrtzavršnici Kupa EHF, a za razvoj njihovih mladih talenata nije im bila potrebna regionalna liga. Barem ne u ovom formatu i ovom obliku natjecanja.

"Nije jednostavno reći ili analizirati je li to dobro ili nije. Svatko do njih ima neke svoje razloge odlaska iz Hrvatske. Činjenica je kako Hrvatska ima izuzetno dobre, mlade i talentirane igrače, a jasno je kako svi ne mogu igrati u Zagrebu ili Nexeu. također, činjenica je kako u Hrvatskoj, nažalost, nema baš previše izbora za one ambicioznije pa ponekad jedini izbor preostaje odlazak u inozemstvo. U mom slučaju, na kraju prošle sezone, iz Zagreba nije stigla nikakva konkretna ponuda, postojale su neke kombinacije za odlazak u Našice, ali nakon ponude Koldinga - nije bilo teško za izabrati."

Istaknuo je i svoju posvećenost na ostvarenje svojih ciljeva pa na kraju i nije bilo toliko teško otisnuti se izvan lijepe naše: "Nije lako otići u novu sredinu. Novi je jezik, drugačija je kultura, ali ako si dovoljno usredotočen na svoje želje i ciljeve prilagodba prođe puno lakše."

"Koncentracija prvo na rad i razvoj, tada niti poziv u reprezentaciju neće izostati"

Sokolić je bio dio te sjajne juniorske U19 generacije koja je pokorila rukometni svijet 2009. godine. Odlične igre u mlađim dobnim kategorijama, ako i veliki igrački talenat nisu garancija i velike seniorske karijere. No, pomalo dolazi na vidjelo kako je većina od njih na pravom putu. Marić, Šprem i Stepančić su u Zagrebu, čime su si i otvorili put prema ovogodišnjoj seniorskoj reprezentativnoj bronci iz Španjolske. Markotić je iz Nexea nedavno otišao u bjeloruski Meškov, Slišković će od iduće sezone biti u slovenskom Celju, dok je Špelić odličan posao napravio odlaskom u Maribor, ali i sjajnim igrama u tamošnjem prvenstvu i na europskoj sceni.

Odlaskom u švedski Guif Sokolić je nastavio s dobrim nastupima, kako u tamošnjem prvenstvu tako i u Kupu EHF-a, gdje je u šest utakmica 17 puta tresao suparničke mreže njemačkog Frisch Auf Göppingena, slovenskog Cimosa iz Kopra te španjolske Naturhouse La Rioje. I dalje je u kontaktu s nekim od igrača, iako ih je rukometni put odveo na različite strane: "Čujem se najviše s dečkima s kojima sam i svojevremeno i igrao u Zagrebu, Špremom i Špelićem. Bili smo sjajna generacija, što smo tada i osvajanjem svjetskog naslova i dokazali."

"Sada su svi oni u počecima svojih pravih seniorskih karijera, ali mislim kako Hrvatska itekako ima dobru budućnost. Dolaze i nove mlade generacije i stvarno se vidi kako za hrvatski rukomet nema brige," samo je potvrdio ono što nam je svima u Hrvatskoj poznato.

Na posljednjoj konferenciji za medije hrvatski izbornik najavio je kako će, ukoliko u skorašnje dvije utakmice protiv Mađarske ostvari dobre rezultate i potvrdi plasman na Europsko prvenstvo u Danskoj iduće godine, u završne dvije utakmice priliku pružiti i još nekim mlađim hrvatskim rukometnim talentima. Možda će se Goluža tada sjetiti i Sokolića, koji i dalje ostaje čvrsto na zemlji i razmišlja samo o svom rukometnom napretku:

"Naravno, želja svakog sportaša je igrati za svoju reprezentaciju. Konkurencija je velika, a mjesto u ekipi zaista treba zaslužiti. Izbornik isprobava različite kombinacije, već je pružio priliku mnogim mlađim igračima, a jesam li ja u tim njegovim kombinacijama to ipak morate pitati njega. Na meni je da ovu klupsku sezonu odradim do kraja najbolje što mogu, da se koncentriram na svoj daljnji rad i razvoj. Siguran sam tada kako u budućnosti niti mjesto u reprezentaciji neće izostati."

Foto: www.guif.nu

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • mendieta2526.03.2013. u 15:32
    Čini se da dečko dobro razmišlja.
    mendieta25
  • dylandog26.03.2013. u 14:56
    Igrao sam protiv njega, već je u mlađim kadetskim danima bio strašan igrač, držim mu fige za daljni napredak u karijeri !
    dylandog