Tenis

Franko Škugor ekskluzivno za Sportnet: "S ovom pozicijom u parovima moram iskoristiti potencijal i trebam težiti što boljem rezultatu"

Razgovarao: Jan Šneler • subota, 08.12.2018.
Franko Škugor ekskluzivno za Sportnet: "S ovom pozicijom u parovima moram iskoristiti potencijal i trebam težiti što boljem rezultatu"
Foto: Jan Šneler

Nešto više od dva tjedna nakon osvajanja Davis Cupa, hrvatski tenisač Franko Škugor i njegov trener Alan Marić, odlučili su za Sportnet dati jedan osvrt na netom okončanu sezonu i najaviti planove za 2019. godinu...

Iako je uspjeh tenisača na finalu Davis cupa u Lilleu bio definitivno teniski događaj godine, često se zaboravlja kakvu su fantastičnu sezonu imali hrvatski tenisači. Jedan od njih, Franko Škugor, odradio je sjajnu sezonu, osvojio tri ATP turnira u konkurenciji parova i po drugi puta u nizu bio u polufinalu Wimbledona.

Upravo zato iskoristili smo priliku da u trenucima odmora popričamo sa Škugorom i otkrijemo kako je ovaj 31-godišnji Šibenčanin zadovoljan s proteklom sezonom te kakve sve planove ima za naredni period. Jasno, krenuli smo od velikog uspjeha i osvajanja naslova svjetskog prvaka.

"Još ne dolazi do glave da smo osvojili Davis Cup. Svi smo znali da ova ekipa može puno napraviti. Nevjerojatno je da se uspjeh ostvario jer su ovo jedine dvije godine gdje smo se uspjeli skupiti svi. Jednu godinu smo bili na pragu osvajanja, drugu smo osvojili. Taj format je takav da mnogi TOP 10 igrači ne igraju Davis Cup, ali kako god se uzme Davis Cup je natjecanje koje ima tradiciju i nije ga nimalo lako osvojiti. Nevjerojatan je to uspjeh za malu zemlju".

Škugor se podsjetio finala u Zagrebu u kojem je bilo toliko stresa koje je nažalost uzrokovalo poraz od Argentine. Jasno da je nervoze bilo prisutno i u mečevima protiv Francuske. Hrvatska je djelovala izuzetno jako i poraz od Francuske jednako bi bolio.

"Ma naravno da je bilo stresa. Marinu je bilo najteže, prolazio mu je kroz glavu Zagreb i finale, a i u Zadru na polufinalu se to vidjelo, da nije bio siguran. U Lilleu je ostao jak i njegova kvaliteta je sigurno presudila u meču. Bio je toliko kvalitetniji da je morao dobiti. Idealno se poklopila sezona gdje imamo dva single igrača koja mogu napraviti razliku. Igrali su dobro što je jako bitno jer je teško osvojiti Davis Cup ako ti u bilo kojem segmentu fali kvaliteta. U parovima nas ima četvero u vrhu i tko god da igra jako nas je teško za pobijediti. Parovi se pokazuju kao jako bitan bod. Taj susret mentalno zna promijeniti situaciju i bez obzira na to što je to samo jedan bod, dosta utječe na rezultat. Na svim segmentima smo bili jaki. Moram spomenuti Bornu koji ima odličnu sezonu, a i tip je igrača koji voli i puno bolje igra u tim stresnim uvjetima. Atmosfera ga digne i daje najbolje od sebe kada igra na najvećim stadionima".

Iako nije igrao u spomenutom finalu, kao što je i sam rekao, imali smo osjećaj da bilo koji od igrača može izaći na teren i polučiti sjajan uspjeh. Sezona je gotovo i jasno vrijeme je za analizu. Trofeji su tu i Škugor ne može biti nezadovoljan. Osvojili su on i Dominic Inglot dva tunira iz 250 serije (Hungarian Open i Rosmalen) te jedan iz 500 serije (Basel).

"Zadovoljan sam sezonom jer je meni to prva sezona da igram samo parove. Igrao sam nešto malo pojedinačno, ali ovo je prva sezona da sam se fokusirao isključivo na parove i plan i raspored smo radili po parovima. Prošla godina je bila dobra, ali to je više bio plod slučajnosti zato što sam prvi Grand Slam igrao, odmah ušao u polufinale. Bilo je bitno da ove sezone uspijemo zadržati rezultat nakon Wimbledona da ne padnem na renkingu. To je bio prvi cilj i sad kraj sezone je bio dobar, osvojili smo Basel" (500 serija). "Na kraju smo imali čak i šansu biti rezerve za Masters, iako smo počeli igrati u četvrtom mjesecu skupa. Imao je Dominic nekih problema na ljeto pa nismo igrali Toronto, Cincinnati, Washington. Propustili smo dva Mastersa, nismo imali renking za Monte Carlo, a opet smo sezonu završili odlično. Bili smo čak na 11. mjestu u jednom trenutku u raceu".

Očigledno je da se Inglot i Škugor odlično slažu i brojni uspjesi samo su potvrda toga. Kako saznajemo, na dobar dio turnira ne putuju Škugorovi treneri nego ih obojicu trenira britanski trener. Odnos je očito sjajan i jasna je logika da se nastavi u istom tonu i sljedeće sezone.

"Da, nastavit ćemo igrati. Mladi smo još. Propustio sam već dosta sezona i zadovoljstvo je da mogu igrati na ovom nivou i nemam nikakvih zdravstvenih problema i pauza. Dok god se osjećam tako i imam želje za radom, mislim da nema razloga da rezultati ne budu tu".

Ove sezone Škugor je ušao u polufinale Wimbledona s Inglotom, međutim prije dvije sezone, na njegovom prvom Grand Slamu partner mu je bio Nikola Mektić, kolega iz reprezentacije. Mnoge navijače zanima kako to da hrvatski tenisači ne nastupaju češće zajedno te postoji li šansa da u budućnosti ponovno vidimo Mektića i Škugora u paru.

"Teško je reći, taj turnir je bio plod slučajnosti. On je godinu prije mene krenuo isključivo s parovima. Njegov partner se ozlijedio i ja sam uskočio kao zamjena i napravili smo fantastičan rezultat. Nije nama to bio prvi put, poznamo se cijelo djetinjstvo, znamo se od 10. godine i igrali smo skupa na Mladosti kao djeca. Iako smo igrali u Wimbledonu prvi put, opet smo se poznavali jako dobro. On je 13. na svijetu, ja sam 26., taj rezultat nije bio slučajnost. Tijekom te 2017. sam još pokušavao uhvatiti renking u singleu tako da se nisam još odlučio za parove isključivo. On je bio skroz u parovima i tražio je nekoga tko je isključivo orijentiran na to i odabrao je opciju s Peyom koji ima puno iskustva i koji je bio u vrhu parova par godina. Još uvijek smo i on i ja prilično mladi i neiskusni u parovima. Ja sam bio za tu suradnju pa ćemo vidjeti što će budućnosti donijeti. Mislim da možemo igrati jako dobro skupa i zašto ne, jednog dana ako se dogovorimo."

Iz razgovora je bilo vidljivo kako Škugor uživa u igri parova te mu odgovara takav tenis. Iako ima 31 godinu, u teniskim okvirima još je daleko od kraja karijere. Trenutno je na sjajnom mjestu na ljestvici parova, no u pojedinačnoj konkurenciji je na 552. mjestu što definitivno nije realnost. Iz tog razloga, zanimalo nas je, je li se definitivno odlučio za igru u parovima te hoće li potpuno nastupe u pojedinačnoj konkurenciji ostaviti sa strane.

"Igrao sam malo turnira, radili smo raspored prema parovima pa nisam niti mogao igrati više turnira u singleu. Definitivno da s ovom pozicijom u parovima moram iskoristiti potencijal i da treba težiti što boljem rezultatu. Naravno, ako neki tjedan mogu odigrati single, odigrat ću."

S obzirom na to da je odluka jasna i da će se u potpunosti koncentrirati na parove, pitanje je kakve su ambicije za sljedeću godinu. Protekla godina pokazala je da potencijala imaju i vjerojatno bi uspjeh bio daleko bolji da su mogli od početka sezone igrati zajedno.

"Plan je pokušati uhvatiti Masters na kraju sezone, ući među najboljih osam parova. To je ono što smo prema rezultatima ove sezone možemo očekivati, ako nastavimo igrati u istom ritmu. Imat ćemo i cijelu sezonu i ako ne bude nekih ozljeda, mislim da možemo uhvatiti Masters."

Tenisači se često dijele na one koji vole puno brže tvrde podloge i one kojima više odgovaraju sporije zemljane. Ipak, na vrhunskoj razini je jasno kako tenisači moraju biti jednako dobri na svim podlogama ako žele ostvariti dobar rezultat. Iako je Škugor ostvario dva polufinala na travnatom Wimbledonu, ove sezone je tri turnira osvojio na tri različite podloge. U Baselu je bila tvrda, na Rosmalenu trava, a u Mađarskoj zemlja.

"Kad sam počeo igrati, preferirao sam zemlju. Kako sam stariji, sve su mi draži brži tereni i tvrde podloge. Doma u Šibeniku sam odrastao na zemlji, prvi put na betonu sam igrao s 15 godina. Draže su mi brže podloge, iako još uvijek solidno igram na zemlji, barem što se parova tiče."

Kada smo već govorili o terenima, Zagreb obiluje teniskim terenima i rekreativci stvarno imaju veliki izbor, gotovo u svakoj gradskoj četvrti. Ipak, zanimalo nas je kakvo je stanje u profesionalnom sportu, odnosno onom omladinskom pogonu gdje nije dovoljno samo nekoliko terena. Često se tenisače shvaća kao individualne projekte roditelja, šire obitelji koja ih financira. Tenis nije momčadski sport u kojem klubovi mogu zaraditi prodajom ulaznica i igrača u druge klubove tako da je sigurno potrebna veća simbioza Saveza i lokalne zajednice. Pitali smo Škugorovog trenera Alana Marića, glavnog trenera natjecatelja u Teniskom klubu "Top Spin" kakvo je stanje u tenisu u Hrvatskoj.

"Trenutno je situacija takva da smo izgubili Nacionalni teniski centar koji je godinama postojao na Zagrebačkom velesajmu. Definitivno da je iz tog centra izašlo puno igrača i puno toga dobro. Sistem možda nije bio savršen jer smo manji savez i ne možemo se mjeriti s Amerikancima, Francuzima i Australcima, ali smo u neku ruku s jednom jako dobrom improvizacijom i s mogućnostima kakve smo imali izbacivali jako dobre igračice i igrače. Osvojili smo taj Davis Cup 2005. i nije to bilo slučajno. Šteta je da taj centar nije u funkciji. Došli su neki novi ljudi u Savez i mislim da oni prepoznaju da se može nešto u bliskoj budućnost napraviti. Nadam se da će se nešto dogoditi. Već je velika stvar da se u Zadru nešto sagradilo, da nešto postoji. Dobra je stvar da postoji taj neki centar i u Dalmaciji, ali nadamo se da će se tu nešto pokrenuti. Zagreb je mjesto gdje svi dečki koji su u reprezentaciji, pa i mlade nade, prolaze. Pogotovo po zimi, u dvorani, pripreme. Definitivno je potrebno hrvatskom tenisu da se nastavi razvijati."

Kao i u većini sportova u Hrvatskoj, situacija niti u tenisu nije bajna. Potrebna je strategija, plan razvoja i objektivna analiza onog što želimo i što očekujemo. Teza kako je Hrvatska plodno tlo za rađanje talenata nije održiva jer kao što Marić i Škugor ističu, potreban je kvalitetan rad s mladima i stvaranje uvjeta u kojima se oni mogu razvijati. Škugor je potvrdio riječi Marića i dodao kako je važno razmišljati o budućim talentima i nadama.

"Slažem se s Alanom. To se mora promijeniti. Uvjeti ne postoje i to je loše. Nije to bitno za nas koji za vrijeme pauze možemo otići trenirati u Dubai ili Monte Carlo, ali putuješ cijelu sezonu i želiš to malo vremena provesti doma i odraditi pripreme kod kuće. Problem je veći za juniore koji nemaju prilike s nama trenirati, osjetiti loptu profesionalaca, ako mi bježimo u neke druge krajeve. Dvorana nije jednostavan projekt, treba to dobro osmisliti, ali bez toga teško možemo očekivati takve rezultate. Svi smo izašli iz individualnih programa, roditeljske pomoći, ne iz nekog sustava, ali smo imali kakve takve uvjete, da budemo na jednom mjestu i jedni drugima konkurencija. Ako ne postoji centar gdje juniori i juniorke mogu doći trenirati i igrati međusobno, jako je teško uspjeti."

Upravo je to sukus svega. Mnogi promatraju uspjehe sportaša kroz prizmu bogatih financijskih nagrada, putovanja i ljepota koje prate sport. Odricanja, znoj i trud, kao i rizična ulaganja koja ne moraju uvijek uspjeti (nažalost u dosta slučajeva ne uspiju) rijetko kada dolaze na lica naslovnica. Škugor ističe kako je jako važno za mlade igračice i igrače da razumiju kako je tenis dugotrajni projekt u kojem brzog uspjeha nema.

"Tenis je maratonski sport, nije sprint. To je sport broja ponavljanja. Moraš biti solidan i biti spreman na dugi niz godina rada i upornosti. Ne možeš naglo napraviti bitne promjene rezultata. To se postiže dugoročno s kvalitetnim radom. Mora postojati plan i program i toga se uvijek moraš držati, bez obzira na rezultat. Neko dođe prije do cilja, netko kasnije. Bitno je da ostaneš uporan i da se rad na kraju isplati."

Marić je dugogodišnji trener, kineziolog, čovjek s prekaljenim iskustvom i iznimno poznat u teniskom svijetu kao čovjek s brojnim iskustvom rada s tenisačicama i tenisačima. Trenirao je u juniorskim i seniorskim danima s Marinom Čilićem, Antoniom Veićem, Nikolom Mektićem, Antom Pavićem, Lovrom Zovkom i Rokom Karanušićem, a bio je i glavni trener Jane Fett kada je bila u finalu juniorskog Australian Opena. Teško je naći bolju osobu za razgovor oko toga kakva je budućnost hrvatskog tenisa i imamo li u juniorskoj konkurenciji igračice i igrače koji će u budućnosti biti nositelji hrvatskog tenisa.

"Dosta rano sam krenuo u sve to, nisam imao veliku igračku karijeru kao Franko, ali sam uvijek volio tenis i odlučio sam se za taj posao. Imao sam sreću da sam kao sparing partner igrao s Ivom Majoli kada je bila četvrta na svijetu. Kao savezni trener sam radio, a onda je ta mlada generacija stasala s Frankom, Marinom i drugim igračima. Osim što mi je užitak raditi sa svom tom djecom, čast i zadovoljstvo mi je raditi s velikim sportašima kao što je Franko. Imamo svjetlu budućnost. Dvije generacije koje su nešto napravile u pojedinačnom i momčadskom natjecanju. Jedna je 2001. godište, prošle godine su bili drugi u Europi. To su bili Ajduković, Kalember i Horvat. Prvi od njih igra Futurese i manje juniorske, a druga dvojica su trenutno na Orange Bowlu u SAD-u. Tu su među 100 juniora svijeta, što je dobro, ali mogli bi biti i bolji. Igrat će sljedeće godine juniorske Grand Slamove i polako ulaziti u seniorske vode. Imamo još jednu generaciju, 2004. godište, do 14 godina. Jedan dečko iz Splita, Poljičak, bio je viceprvak Europe. Još par dečkiju ima iz te generacije koji su dobri i mogli bi konkurirati za vrhunski tenis jednog dana. Mislim da je Hrvatska rasadnik talenta, pogotovo teniskih. Nikada neće nedostajati kvalitetnog tenisa, ali treba se naravno poklopiti puno stvari."

Pitali smo Marića i kakva je razlika između rada s djecom, juniorima i etabliranim tenisačima koji često pomisle kako im ne treba puno savjeta jer su već ostvarili velike rezultate. Razlika jasno ima, ali Marić ističe da je s vrhunskim tenisačima prvenstveno važan rad na planu koji nije nužno vezan za tenisku igru i taktiku.

"Mislim da je to kombinacija svega. Franko je već dosegnuo tenisku zrelost i što se tiče tenisa u stručnom smislu, on je kompletan igrač. Ima tu dosta stvari oko tenisa, mentalni razgovori i neke stvari koje mi kao treneri vidimo sa strane bolje nego oni sami. S gotovim igračima je drugačije nego rad s djecom. S jedne strane, s djecom od 15 do 18 godine, baviš se s puno više stvari nego s igračima koji su kompletni i potpuno je drugačiji pristup."

Za kraj, odlučili smo se Škugora pitati kakav je njegov pogled na cjelokupnu karijeru. Bilo je tu uspona i padova, no iz svakog njegovog odgovora vidljivo je koliko uživa u tenisu. Kako nam ističu mnogi, tenisači koji su sudjelovali u osvajanju Davis cupa izrazito su pristojni i skromni momci, a to je vidljivo i iz ovog razgovora. Bez obzira na velike uspjehe koje je ostvario, Škugor još uvijek ističe da je najvažnije raditi i truditi se do posljednjeg trenutka.

"Moja karijera je bila valovita, šarena. Propustio sam dosta vremena zbog ozljeda, na jedan način svojom krivicom jer nisam bio dovoljno zreo u nekim trenucima. Nisam dovoljno ozbiljno shvatio rad na sebi. S druge strane, imao sam i peha jer su se događale neke ozljede koje su me vraćale unatrag i gdje sam izgubio jako puno vremena koje se ne može nadoknaditi. Tada kada sam bio u situaciji da prestanem igrati tenis i kada sam imao najveće probleme, naletio sam na neke dobre ljude koji su mi pomogli i uspio sam izvući dobru karijeru. Na kraju će ostati jako dobri rezultati. Možda nisam iskoristio potencijal do maksimuma i na kraju mogu reći da sam imao i da ću imati jako dobru karijeru. Rad na kraju, prije ili kasnije, uvijek dođe na naplatu. U sportu treba biti uporan i treba biti spreman na teške trenutke. Često smo u tenisu sami i nitko trudi te ne može vući tako da moraš naći motiva u samom sebi. Žala nema i nadam se da kada završim karijeru, da ću moći s osmijehom gledati na sve i da ću biti sretan.", zaključno je rekao Škugor, a Marić dodao:

"S obzirom na to da sam s Frankom kroz cijelu njegovu karijeru, ne samo kao trener, mogu reći da čak i kada je bio u najcrnjoj rupi, da je uvijek vjerovao. Čak i kada su ozljede bile na vrhuncu, rekao mi je „Bit ćemo na US Openu“. To je velik stvar, vjerovao je u sebe i radio čak i kada mu je bilo najteže. Svaka mu čast na toj borbi s tim ozljedama i koliko je uspio izvući u konačnici."

Lijepe riječi za kraj i pridružujemo se čestitkama Škugoru na tituli svjetskog prvaka, ali i odličnoj 2018. godini. Također, želimo sve najbolje treneru Mariću u njegovom radu s mladim, ali i profesionalnim igračicama i igračima. U svakom slučaju, za malu zemlju poput Hrvatske, uspjesi poput ovoga iz Lillea su nevjerojatni. Kao što je rekla majka Andyja Murraya, nevjerojatno je da zemlja s četiri milijuna stanovnika u istoj godini igra finale Svjetskog prvenstva u nogometu i istovremeno osvoji Davis Cup.

Kroz cijeli intervju prožimalo se nekoliko ključnih riječi: rad, sustav i upornost. Nadajmo se kako će tenisači riješiti status s Nacionalnim teniskim centrom. Već sada Marić i njegovi trenerski kolege ostvaruju sjajne rezultate s mladim igračima. Zamislite kolike bi uspjehe imali i koliko bi kvalitetniji tenis bio u Hrvatskoj kada bi sustav bio efikasniji i uspješniji.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!