NK Osijek

Sjedište: Wilsonova bb, 31000 Osijek, Telefon: 031/570 300, Fax: 031/570 400

Povijest kluba

Samo šest klubova je koji se od prve sezone Hrvatske nogometne lige osnovane 1992. godine mogu pohvaliti konstantnim prvoligaškim statusom. Jedan od njih je i Osijek čija povijest seže od polovice 20. stoljeća…

Iako se nogomet u gradu na Dravi počeo igrati još početkom 20. stoljeća, povijest nogometnog kluba Osijek počinje 1945. godine, tada pod imenom Udarnik. Samo godinu dana kasnije mijenja ime u NK Slavonija, da bi već 1947. današnji NK Osijek dobio ime NK Proleter.

To ime nije se dugo zadržalo jer 1961. Slavonija je ponovno naziv današnjeg osječkog prvoligaša, čije ime dobiva konačan oblik 1967. od kada u punom sjaju najbolji nogomet u gradu na Dravi gledamo pod imenom NK Osijek.

U početku je njegove dresove krasila crveno-bijela kombinacija, da bi nedugo zatim poprimili današnju prepoznatljivu bijelo-plavu boju s kojom ostvaruju neke značajne uspjehe. Prvih godina većinom je to bilo u drugoligaškoj konkurenciji iz koje ne uspijevaju ući u viši rang tadašnje Prve lige jer je 1973. bolji od njih bio domaćin Zagreb nakon jedanaesteraca pred rekordnih 64.000 gledatelja.

Ipak, četiri godine kasnije uspijevaju u svojoj nakani te zasluženo stižu u društvo najboljih klubova tadašnje države. U elitnom rangu zadržali su se do raspada Jugoslavije uz iznimku jedne drugoligaške sezone u tom periodu. Iz tog perioda posebno je upečatljiv rezultat iz sezone 1981./82. kada su s talijanskim velikanom Milanom odigrali 1:1 u Srednjoeuropskom kupu.

Novija povijest seže od 1992. godine u kojoj Osijek zbog ratnih nepogoda ne odigrava niti jednu utakmicu u Gradskom vrtu (većinom su igrali u Đakovu), te u takvim neprilikama stiže u konačnici do odličnog trećeg mjesta. Početni entuzijazam u narednim godinama je splasnuo što donosi nekoliko sezona slabijih rezultata.

Zaslugom ponajprije Roberta Špehara 1994./95. sezona ostat će upamćena kao prva od osamostaljenja u kojoj Osječani stižu do jednog od mjesta koje vode prema europskim natjecanjima. Nažalost, tada je prejak bio slovački Slovan iz Bratislave.

Još nekoliko puta momčad s Drave nesretno je prokockala europsku šansu, sve do 1999. godine koja je ostala zapisana zlatnim slovima u anale osječkog i hrvatskog nogometa. Tada je naime Osijek stigao do finala domaćeg Kupa u kojemu se sastao s Cibalijom i sve do 93. minute imao zaostatak 1:0, da bi prvo Mitu donio izjednačenje, a Lasić u produžecima zlatnim golom veliko slavlje.

Na plodan europski izlet pričekalo se do sezone 2000./01. kad prvo prolaze danski Brondby, zatim bečki Rapid i nakon 2:0 u Gradskom vrtu protiv Slavije iz Praga ne uspijevaju nastaviti europski put jer je u Češkoj utakmica završila 5:1. Iz tog vremena posebno treba istaknuti često spominjanog virtuoza Nenada Bjelicu o kojemu i danas postoje opjevani stihovi najvjernije Kohorte.

Taj poraz ujedno je značio i kraj jedne uspješne generacije za koju još uvijek ne možemo reći kako ima svoje nasljednike jer klinci koje polagano NK Osijek predstavlja hrvatskoj nogometnoj javnosti još uvijek nisu niti blizu onih sjajnih nogometaša koje smo imali priliku gledati u Gradskom vrtu kao što su nekad bili Karačić, Žitnjak, Šuker, Vlaović Špehar, Bjelica i mnogi drugi.

Stadion Gradski vrt

19.500 mjesta

Hrvatski Telekom Prva liga

1Dinamo 36+5492
2Rijeka 36+3467
3Osijek 36+2562
4Hajduk 36+2062
5Gorica 36+1159
6Lokomotiva 36+849
7Slaven Belupo 36-1237
8Inter-Zaprešić 36-4431
9Istra 1961 36-4225
10Rudeš 36-5414