Godine prolaze, a Dinamo traži svog plavog 9, traži pravog centarfora. I svaki put kad se govori o plavom 9, svaki će se malo stariji navijač sjetiti Dražana Jerkovića. Imao je Dinamo napadača, imao je sjajnih egzekutora, ali, bez zamjerke, teško da se netko približio Draži.
Njegove škarice i danas su pojam, a o lakoći zabijanja golova najbolje svjedoči podatak da ih je u 315 utakmica za Dinamo zabio 300, što je 95-postotni učinak.
Iako je rođen u Šibeniku (1936.), od najmlađih je dana igrao u Dinamu i u njemu zapravo i završio karijeru. Trebao je otići u belgijski Gent, no na treningu se ozlijedio, raskinuo ugovor koji je već potpisao i iz Belgije se vratio u Zagreb.
Ostvario je i sjajnu reprezentativnu karijeru u samo 21 odigranoj utakmici. Postigao je 11 pogodaka. U Francuskoj je na Europskom prvenstvu 1960. osvojio srebrnu medalju, u polufinalu je sa dva pogotka pridonio 5:4 pobjedi Jugoslavije nad domaćinom (u finalu poražena od SSSR-a 2:1).
Na SP-u u Čileu 1962. osvojio je četvrto mjesto. No, s Garrinchom, Sanchezom, Vavom, Albertom i Ivanovom podijelio je prvo mjesto strijelaca, s četiri pogotka.
Ostao je u nogometu kao trener, izbornik, sportski direktor, najdulje u NK Zagrebu. Umro je u Zagrebu 9. prosinca 2008. godine.
