Sportnet forum

Dobrodošli na najbolji hrvatski sportski forum!

Hrvatska ženska reprezentacija

Mataa
Mataa
Željan dokazivanja
Pristupio: 19.07.2016.
Poruka: 618
21. prosinca 2020. u 19:59

Lijepa reklama za ženski rukometni klub Bjelovar i grad Bjelovar. Josipa Mamić treća u Europi a klub od 9tog mjeseca bez plaće. Jadno i bijedno. 

vražićak
vražićak
Željan dokazivanja
Pristupio: 16.01.2019.
Poruka: 667
21. prosinca 2020. u 21:12

Da, možda se u tom gradu probude na ženskom rukometu a ne sve ulagati u muški koji nema ni približno rezultate ko cure. A šta vrijedi novaca kada nemaju svoju školu mađari, svoje igrače i svoje trenere ? Pogledajmo naše trenere u kakvim uvjetima rade, jako puno njih, kao što se cure školuju i studiraju, oni rade i navečer su treneri. I da vidimo TKO ima još jača imena trenerska od nas ? Svaka zemlja ima eventualno 2-3 imena poznata u svijetu dok se mi u nabrajanju bojimo da nekoga ne izostavimo pa da se ne uvrijedi ( ovo zadnje vrijedi za još žive ) !  

Prvak2
Prvak2
Potencijal za velika djela
Pristupio: 12.10.2008.
Poruka: 1.977
21. prosinca 2020. u 21:19

NIŠTA SE NEĆE PROMIJENITI

Četiri brončane djevojke rukometno su stasale u gradu u kojem ženski rukomet polako, ali sigurno – odumire

 

Ivan Volarić

Ana Debelić, Katarina Ježić, Ćamila Mičijević i Dejana Milosavljević iz nekih davnih riječkih dana

Ana Debelić, Katarina Ježić, Ćamila Mičijević i Dejana Milosavljević iz nekih davnih riječkih dana

Tragična je spoznaja da u gradu koji je dao čak četiri europske brončane rukometašice postoji (još) samo jedan ženski rukometni klub. Zamet se koprca u drugoligaškim vodama nakon što je bio prisiljen istupiti iz prvoligaškog ranga

 

RIJEKA Ana Debelić, Katarina Ježić, Ćamila Mičijević i Dejana Milosavljević. Četiri gracije riječkoga rukometa. Neka se Mostarci ne naljute, ali ta silno simpatična dvometrašica Ćana u rukometnom smislu rođena je u Rijeci. Stigla je rano u Zamet zahvaljujući neumornom treneru Edi Šmitu, čovjeku koji je odgojio generacije i generacije riječkih rukometašica. Ana Debelić i Katarina Ježić, Rabljanka i Novljanka rođene su u Rijeci. Dejana Milosavljević je rođena u Požegi, ali je u ranom djetinstvu stigla u grad na Rječini. Orijent Presoflex, Opatija i – Zamet, nositelj kvalitete u ovom kraju, gdje su im se u jednom trenutku spojile karijere.


Nakon Olimpijskih igara u Atlanti riječki rukomet se silno ponosio svojim zlatnicima Valterom Matoševićem, Alvarom Načinovićem i Valnerom Frankovićem, dugogodišnjim igračem Zameta poniklom u labinskom Rudaru. Kasnije su stigli i Mirza Džomba, Renato Sulić, Nikola Blažičko, Mateo Hrvatin… Zapravo, nema većeg uspjeha hrvatskog rukometa u koji svoj doprinos nisu utkali – Riječani. Kada bi se sve te europske, svjetske ili olimpijske medalje stavile na hrpu onda je zaključak neminovan – rukomet je definitivno najtrofejniji riječki sport. Da ne bi bilo zabune, imala je Rijeka i sjajnih rukometašica. Ljerka Krajnović je bila primjerice vrhunska vratarka, europska prvakinja s Podravkom. Rada Ciganović doživjela je nešto što nisu ni mnogi riječki rukometaši – zablistala je pred dupke punom Dvoranom mladosti u kvalifikacijskoj utakmici protiv Španjolske. Nekoliko tisuća Riječana ispratilo je Radu s parketa ovacijama kao rijetko kojeg riječkog sportaša. Obećali su joj kasnije na korištenje gradski stan kojega nikada nije dobila… I tada je bilo zaslužnijih i bitnijih…


Zamet pod vodstvom predsjednika Brace Čevizovića je devedesetih godina bio treći klub u Hrvatskoj uz Podravku i Lokomotivu, nastupao je i u europskim klupskim natjecanjima. Koprivničanke su bile nedodirljive, predvođene Tircom i Cozmom osvajale su europske klupske naslove, Lokomotiva predvođena Klaudijom Klikovac (danas Bubalo) igrala je polufinala i finala Kupa EHF-a. Zamet je bio na vrhu rukometne piramide u ovom kraju, a ispod njega je čvrsto stajalo i živjelo niz manjih klubova koji su odgajali – rukometašice. Turnić, pokojnog kolege i neumornog rukometnog entuzijaste Pere Ogurlića, je bio u vrhu drugoligaškog poretka, Opatija se kasnije probila i do Prve lige, a u gradu u okolici je djelovalo još klubova sa ženskim sekcijama (Trsat, Kozala…). Kasnije se na istoku grada probudio i prvoligaški okušao Orijent Presoflex kroz koji su prošle Dejana Milosavljević, Katarina Ježić… Istra je imala tradicionalno jaku rukometnu iinfrastrukturu, Krk je dobio Omišalj, Rab se probudio, Crikvenica i Vinodol – također… Sve to je gravitiralo rukometnom centru – Rijeci.

 

Tragična je spoznaja da u gradu koji je dao čak četiri europske brončane rukometašice postoji (još) samo jedan ženski rukometni klub. Zamet se koprca u drugoligaškim vodama nakon što je bio prisiljen istupiti iz prvoligaškog ranga. Višnja Hrmić održava na životu Opatiju, solidno gura jedini prvoligaš iz ovoga kraja – crikvenička Murvica. Svi ostali odavno ne postoje, jednostavno su platili ceh teškim financijskim vremenima i činjenici da djeluju u gradu koji je sagradivši dvoranu na Zametu smatrao da je učinio više nego dovoljno za riječki rukomet. Na proračunu za sport grada Rijeke za 2020. godinu bilo je (5) pet rukometnih klubova: MRK i ŽRK Zamet, MRK Kozala, RK Trsat i RK Pećine. Svi zajedno dobiju od grada manje od milijun kuna. Dva Zameta i Kozala, imaju seniorske pogone. Trsat i Pećine su odustali. Sa 20, odnosno 16 tisuća kuna godišnje ne mogu organizirati ni turnir u briškuli i trišeti kamoli krenuti u ozbiljnije natjecanje. Bez seniora klubu nema života, oni su ti koji su uzori i putokaz klincima. I u tom dijelu se ne treba zavaravati. Odustao je putem i Mirza Džomba koji se u jednom trenutku prihvatio funkcije predsjednika Županijskog rukometnog saveza. Bio je i član Izvršnog odbora Riječkog sportskog saveza. Uvjerili su ga da grad daje više nego dovoljno samim time jer plaća klubovima termine u dvoranama koje su, s izuzetkom one zametske, sagrađene samodoprinosom roditelja, baka i djedova mladih mladih sportaša…  Borba s vjetrenjačama i političkim uhljebima koji oduvijek žive od sporta, a ne za sport.


Lijepo je slušati kako Maida Arslanagić ili Klaudija Bubalo, koja je rukometaši(ca)ma ipak draža kao Klikovac, pričaju o tome kako će ova bronca nešto promijeniti. Kako će promijeniti percepciju sporta čije prvoligaške rezultate ne prenosi niti jedan relevantniji nacionalni medij.  Neće se promijeniti baš ništa! Kada se za desetak dana slegne brončana prašina ženski rukomet će kao i većina dvoranskih sportova u Hrvatskoj pasti u zaborav. Nitko u državi se nije sustavno pozabavio sportom ni kada su rukometaši nosili svjetska i olimpijska zlata pa neće ni sada kada su ove sjajne djevojke podigle naciju na noge. Ništa se neće promijeniti ni u otužnoj riječkoj rukometnoj (sportskoj) svakodnevnici. Nije se promijenilo niti nakon što su Džomba, Sulić ili Matošević nosili medalje ispred gradskog poglavarstva na Korzu, a dočekivale ih mase navijača. Zauzvrat su riječki rukometni klubovi dobili toplu vodu i termine u novoj dvorani na Zametu. Dovoljno tek za produžetak agonije. Barem kada je riječki ženski rukomet u pitanju…

raikkonen5
raikkonen5
Potencijal za velika djela
Pristupio: 21.06.2011.
Poruka: 2.751
21. prosinca 2020. u 22:11

 

NIŠTA SE NEĆE PROMIJENITI

Četiri brončane djevojke rukometno su stasale u gradu u kojem ženski rukomet polako, ali sigurno – odumire

 

Ivan Volarić

Ana Debelić, Katarina Ježić, Ćamila Mičijević i Dejana Milosavljević iz nekih davnih riječkih dana

Ana Debelić, Katarina Ježić, Ćamila Mičijević i Dejana Milosavljević iz nekih davnih riječkih dana

Tragična je spoznaja da u gradu koji je dao čak četiri europske brončane rukometašice postoji (još) samo jedan ženski rukometni klub. Zamet se koprca u drugoligaškim vodama nakon što je bio prisiljen istupiti iz prvoligaškog ranga

 

RIJEKA Ana Debelić, Katarina Ježić, Ćamila Mičijević i Dejana Milosavljević. Četiri gracije riječkoga rukometa. Neka se Mostarci ne naljute, ali ta silno simpatična dvometrašica Ćana u rukometnom smislu rođena je u Rijeci. Stigla je rano u Zamet zahvaljujući neumornom treneru Edi Šmitu, čovjeku koji je odgojio generacije i generacije riječkih rukometašica. Ana Debelić i Katarina Ježić, Rabljanka i Novljanka rođene su u Rijeci. Dejana Milosavljević je rođena u Požegi, ali je u ranom djetinstvu stigla u grad na Rječini. Orijent Presoflex, Opatija i – Zamet, nositelj kvalitete u ovom kraju, gdje su im se u jednom trenutku spojile karijere.


Nakon Olimpijskih igara u Atlanti riječki rukomet se silno ponosio svojim zlatnicima Valterom Matoševićem, Alvarom Načinovićem i Valnerom Frankovićem, dugogodišnjim igračem Zameta poniklom u labinskom Rudaru. Kasnije su stigli i Mirza Džomba, Renato Sulić, Nikola Blažičko, Mateo Hrvatin… Zapravo, nema većeg uspjeha hrvatskog rukometa u koji svoj doprinos nisu utkali – Riječani. Kada bi se sve te europske, svjetske ili olimpijske medalje stavile na hrpu onda je zaključak neminovan – rukomet je definitivno najtrofejniji riječki sport. Da ne bi bilo zabune, imala je Rijeka i sjajnih rukometašica. Ljerka Krajnović je bila primjerice vrhunska vratarka, europska prvakinja s Podravkom. Rada Ciganović doživjela je nešto što nisu ni mnogi riječki rukometaši – zablistala je pred dupke punom Dvoranom mladosti u kvalifikacijskoj utakmici protiv Španjolske. Nekoliko tisuća Riječana ispratilo je Radu s parketa ovacijama kao rijetko kojeg riječkog sportaša. Obećali su joj kasnije na korištenje gradski stan kojega nikada nije dobila… I tada je bilo zaslužnijih i bitnijih…


Zamet pod vodstvom predsjednika Brace Čevizovića je devedesetih godina bio treći klub u Hrvatskoj uz Podravku i Lokomotivu, nastupao je i u europskim klupskim natjecanjima. Koprivničanke su bile nedodirljive, predvođene Tircom i Cozmom osvajale su europske klupske naslove, Lokomotiva predvođena Klaudijom Klikovac (danas Bubalo) igrala je polufinala i finala Kupa EHF-a. Zamet je bio na vrhu rukometne piramide u ovom kraju, a ispod njega je čvrsto stajalo i živjelo niz manjih klubova koji su odgajali – rukometašice. Turnić, pokojnog kolege i neumornog rukometnog entuzijaste Pere Ogurlića, je bio u vrhu drugoligaškog poretka, Opatija se kasnije probila i do Prve lige, a u gradu u okolici je djelovalo još klubova sa ženskim sekcijama (Trsat, Kozala…). Kasnije se na istoku grada probudio i prvoligaški okušao Orijent Presoflex kroz koji su prošle Dejana Milosavljević, Katarina Ježić… Istra je imala tradicionalno jaku rukometnu iinfrastrukturu, Krk je dobio Omišalj, Rab se probudio, Crikvenica i Vinodol – također… Sve to je gravitiralo rukometnom centru – Rijeci.

 

Tragična je spoznaja da u gradu koji je dao čak četiri europske brončane rukometašice postoji (još) samo jedan ženski rukometni klub. Zamet se koprca u drugoligaškim vodama nakon što je bio prisiljen istupiti iz prvoligaškog ranga. Višnja Hrmić održava na životu Opatiju, solidno gura jedini prvoligaš iz ovoga kraja – crikvenička Murvica. Svi ostali odavno ne postoje, jednostavno su platili ceh teškim financijskim vremenima i činjenici da djeluju u gradu koji je sagradivši dvoranu na Zametu smatrao da je učinio više nego dovoljno za riječki rukomet. Na proračunu za sport grada Rijeke za 2020. godinu bilo je (5) pet rukometnih klubova: MRK i ŽRK Zamet, MRK Kozala, RK Trsat i RK Pećine. Svi zajedno dobiju od grada manje od milijun kuna. Dva Zameta i Kozala, imaju seniorske pogone. Trsat i Pećine su odustali. Sa 20, odnosno 16 tisuća kuna godišnje ne mogu organizirati ni turnir u briškuli i trišeti kamoli krenuti u ozbiljnije natjecanje. Bez seniora klubu nema života, oni su ti koji su uzori i putokaz klincima. I u tom dijelu se ne treba zavaravati. Odustao je putem i Mirza Džomba koji se u jednom trenutku prihvatio funkcije predsjednika Županijskog rukometnog saveza. Bio je i član Izvršnog odbora Riječkog sportskog saveza. Uvjerili su ga da grad daje više nego dovoljno samim time jer plaća klubovima termine u dvoranama koje su, s izuzetkom one zametske, sagrađene samodoprinosom roditelja, baka i djedova mladih mladih sportaša…  Borba s vjetrenjačama i političkim uhljebima koji oduvijek žive od sporta, a ne za sport.


Lijepo je slušati kako Maida Arslanagić ili Klaudija Bubalo, koja je rukometaši(ca)ma ipak draža kao Klikovac, pričaju o tome kako će ova bronca nešto promijeniti. Kako će promijeniti percepciju sporta čije prvoligaške rezultate ne prenosi niti jedan relevantniji nacionalni medij.  Neće se promijeniti baš ništa! Kada se za desetak dana slegne brončana prašina ženski rukomet će kao i većina dvoranskih sportova u Hrvatskoj pasti u zaborav. Nitko u državi se nije sustavno pozabavio sportom ni kada su rukometaši nosili svjetska i olimpijska zlata pa neće ni sada kada su ove sjajne djevojke podigle naciju na noge. Ništa se neće promijeniti ni u otužnoj riječkoj rukometnoj (sportskoj) svakodnevnici. Nije se promijenilo niti nakon što su Džomba, Sulić ili Matošević nosili medalje ispred gradskog poglavarstva na Korzu, a dočekivale ih mase navijača. Zauzvrat su riječki rukometni klubovi dobili toplu vodu i termine u novoj dvorani na Zametu. Dovoljno tek za produžetak agonije. Barem kada je riječki ženski rukomet u pitanju…



Nažalost ,tužna istina.

Sad će se 2-3 dana pričati o uspjehu,bagra će se poslikati i pripisati sebi zaslužnost za uspjehe i onda opet sve po starom tj povratak u sivilo

[uredio raikkonen5 - 21. prosinca 2020. u 22:12]
In plerisque rebus mediocritas optima est
B-var
B-var
Potencijal za velika djela
Pristupio: 27.10.2012.
Poruka: 2.628
24. siječnja 2021. u 10:54

A prije mjesec dana cure nas oduševljavale i ujedinile naciju.

Otišle u Skandinaviju i svi bili sigurni da će biti kanta za napucavanje.

Muški otišli u Egipat i eto...ne ide baš najbolje

Sport je doista čudo i zato ga se voli.

Raul2000
Raul2000
Potencijal za velika djela
Pristupio: 27.06.2019.
Poruka: 3.470
24. siječnja 2021. u 11:04

Kada se opet naše kraljice okupljaju ponovno za neku reprezentativnu akciju?

Samo jednu želju imam, moj živote ludi, da mi Jadran prvak bude, Poreč da poludi
kiki-riki
kiki-riki
Željan dokazivanja
Pristupio: 03.07.2020.
Poruka: 121
26. siječnja 2021. u 15:53

B-var je napisao/la:

A prije mjesec dana cure nas oduševljavale i ujedinile naciju.

Otišle u Skandinaviju i svi bili sigurni da će biti kanta za napucavanje.

Muški otišli u Egipat i eto...ne ide baš najbolje

Sport je doista čudo i zato ga se voli.

Vidi cijeli citat


Inače mi ideš na živce, ali ovdje si sve rekao 👍

GuteNacht
GuteNacht
Željan dokazivanja
Pristupio: 23.06.2020.
Poruka: 128
27. siječnja 2021. u 01:54

B-var je napisao/la:

A prije mjesec dana cure nas oduševljavale i ujedinile naciju.

Otišle u Skandinaviju i svi bili sigurni da će biti kanta za napucavanje.

Muški otišli u Egipat i eto...ne ide baš najbolje

Sport je doista čudo i zato ga se voli.

Vidi cijeli citat


Zaista, prije mjesec dana smo svi bili u euforiji........a danas

Raul2000
Raul2000
Potencijal za velika djela
Pristupio: 27.06.2019.
Poruka: 3.470
07. veljače 2021. u 13:18

Samo jednu želju imam, moj živote ludi, da mi Jadran prvak bude, Poreč da poludi
galileo_77
galileo_77
Željan dokazivanja
Pristupio: 07.08.2011.
Poruka: 451
02. ožujka 2021. u 19:19

Prvo okupljanje nakon Eurospkog prvenstva.

https://hrs.hr/2021/03/02/seniorke-prvo-okupljanje-broncanih-rukometasica-nakon-europskog-prvenstva/

Evo kompletnog popisa:
1. TEA PIJEVIĆ, ALBA FEHERVAR KC
2. LUCIJA BEŠEN, RK LOKOMOTIVA ZAGREB
3. MAGDALENA EĆIMOVIĆ, RK PODRAVKA VEGETA
4. PAULA POSAVEC, RK LOKOMOTIVA ZAGREB
5. KORINA KARLOVČAN, RK PODRAVKA VEGETA
6. ANDREA ŠIMARA, RK LOKOMOTIVA ZAGREB
7. TENA JAPUNDŽA, RK LOKOMOTIVA ZAGREB
8. NIKOLINA ZADRAVEC, RK PODRAVKA VEGETA
9. NATAŠA MIOČINOVIĆ, ŽRK UMAG
10. KATARINA JEŽIĆ, HC SIÓFOK KC
11. ANA DEBELIĆ, ASTRAKHANOCHKA
12. ELENA POPOVIĆ, RK PODRAVKA VEGETA
13. ĆAMILA MIČIJEVIĆ, METZ HANDBALL
14. EMA GUSKIĆ, ŽRK BJELOVAR
15. MARIJETA VIDAK, HC FLEURY LOIRET HANDBALL
16. KRISTINA PRKAČIN, RK LOKOMOTIVA ZAGREB
17. ANA MARIJA GAVRIĆ, RK LOKOMOTIVA ZAGREB
18. LARISSA KALAUS, RK LOKOMOTIVA ZAGREB
19. DORA KALAUS, RK LOKOMOTIVA ZAGREB
20. DORA KRSNIK, PLAN DE CUQUES HB
21. VALENTINA BLAŽEVIĆ, CS MAGURA CISNADIE
22. DEJANA MILOSAVLJEVIĆ, RK PODRAVKA VEGETA
23. STELA POSAVEC, RK LOKOMOTIVA ZAGREB
24. LEA FRANUŠIĆ, RK PODRAVKA VEGETA

PRIČUVNE IGRAČICE (dolaze u slučaju naknadnog poziva):
1. KRISTINA PLAHINEK, ŽRK UMAG
2. TINA BARIŠIĆ, ŽRK UMAG
3. KARMELA POKOPEC, RK BJELOVAR
4. INES LISJAK, ŽRK UMAG
5.TENA PETIKA, BUDAPEST BANK _ BEKESCSABAI ENKSE
6. GABRIELA GUDELJ, ŽRK ZRINSKI

STRUČNO VODSTVO:
1. NENAD ŠOŠTARIĆ, izbornik
2. SNJEŽANA PETIKA, trener
3. MATIJA BILUŠIĆ, trener vratarki
4. VESNA HODIĆ, fizioterapeut
5. GORAN KRUŠELJ, fizioterapeut
6. DOMAGOJ GAJSKI, liječnik
7. LJERKA VRESK, tehnički menadžer
8. IVICA UDOVIČIĆ, direktor nacionalnih selekcija

galileo_77
galileo_77
Željan dokazivanja
Pristupio: 07.08.2011.
Poruka: 451
02. ožujka 2021. u 19:25

Što sam sve uspio pogledati kroz one live stream utakmice,mislim da tu definitivno ima prostora za još neke igračice iz domaće lige.No nažalost nikada se ne gleda forma i kvaliteta.Žalosno ali istinito...Recimo Tina Barišić definitivno treba biti među pozvanima a ne u rezervama.A i s Katarinom Mrazović ne bi pogriješio da ju pozove.I za krila ima još nekoliko opcija,a za golmane da i ne pričam...Samo treba malo bolje gledati...

[uredio galileo_77 - 02. ožujka 2021. u 20:44]
Blizunj
Blizunj
Željan dokazivanja
Pristupio: 28.04.2010.
Poruka: 571
02. ožujka 2021. u 23:51

Od broncanih nema jedino ozljedjene Mamic, Japundza je bila losa na cijelom turniru, ali sad je tu Zadravec. Ali ionako nismo puno koristili krila u napadu pa je to ok. Na ostalim pozicijama smo jaci za igracice Podravke, onih koje su falile za EP i dalje nema, ali sastav je na papiru jaci, samo nek nastave gdje su stale. 

[uredio Blizunj - 02. ožujka 2021. u 23:53]
handball_féminin
handball_féminin
Nedokazan i sumnjiv
Pristupio: 23.07.2020.
Poruka: 93
03. ožujka 2021. u 00:00

galileo_77 je napisao/la:

Što sam sve uspio pogledati kroz one live stream utakmice,mislim da tu definitivno ima prostora za još neke igračice iz domaće lige.No nažalost nikada se ne gleda forma i kvaliteta.Žalosno ali istinito...Recimo Tina Barišić definitivno treba biti među pozvanima a ne u rezervama.A i s Katarinom Mrazović ne bi pogriješio da ju pozove.I za krila ima još nekoliko opcija,a za golmane da i ne pričam...Samo treba malo bolje gledati...

Vidi cijeli citat


Ja doista ne razumijem ovakve komentare kao što je tvoj.

Mogu razumijeti simpatije prema nekim igračicama ili klupsku privrženost...ali čemu sve to?

Znači, prije nekoliko mjeseci!!!!..... svi su mislili da će „ta repka“ biti kanta za napucavanje u Skandinaviji. Nigdje nisi mogao ni retka pročitati o njima.....pa čak ni na stranicama HRS-a. Svima su bile važnije pripreme muške repke za Egipat, koga Agencija gura u repku, koliko ćee igrača iz PPDa Lino pozvati, tko će ga naslijediti ako kiksa u Egiptu?

I onda još igračice Podravke dobe koronu i Šoštarić složi ekipu od onoga što je ostalo. Bilo je tu igračica, koje da je pozvao u „normalnim i zdravim“ vremenima za koje bi se svi ismijavali. Ali on ih je pozvao! I sve su mu one to vratile na terenu. Davale su svoj maksimum. I više od toga. Širile su vibru koja je zahvatila cijelu naciju. Uvijek nasmijane, spremne za šalu, svjesne svega, išle korak po korak pa kako bude. I eto....dogurale do povijesne medalje u ženskom rukometu.

I što sad. Sad svatko nađe neku igračicu za koju misli da joj je mjesto u repki ( bez uvrede) Ali umjesto koga???

Ajde ti tu lijepo napiši koga bi trebalo izbaciti da uđu Tina Barišić i Katarina Mrazović??

Vjerojatno će se naći još koji navijač koji misli da bi netko iz njegovog kluba bio primjereniji od onih izabranih.

Ajmo ljudi pustit Šoštarića da radi kako misli da je najbolje. On odgovara za sve, a na kraju krajeva, on je izborio i prvu medalju za ženski rukomet, pa bi mu ipak trebali dati nekakav kredit i malo povjerenja

handball_féminin
handball_féminin
Nedokazan i sumnjiv
Pristupio: 23.07.2020.
Poruka: 93
03. ožujka 2021. u 00:03

Blizunj je napisao/la:

Od broncanih nema jedino ozljedjene Mamic, Japundza je bila losa na cijelom turniru, ali sad je tu Zadravec. Ali ionako nismo puno koristili krila u napadu pa je to ok. Na ostalim pozicijama smo jaci za igracice Podravke, onih koje su falile za EP i dalje nema, ali sastav je na papiru jaci, samo nek nastave gdje su stale. 

Vidi cijeli citat


Eto...možda se jedino tu slažem da je Zadravec bolja od Japundže ali ne želim to potencirati jer sam slaba na tip i način kako igra Zadravec :)

Ali Šoštarić odlučuje. Možda on nešt zna i vidi što mi ostali ne znamo

Blizunj
Blizunj
Željan dokazivanja
Pristupio: 28.04.2010.
Poruka: 571
03. ožujka 2021. u 01:08

handball_féminin je napisao/la:

Blizunj je napisao/la:

Od broncanih nema jedino ozljedjene Mamic, Japundza je bila losa na cijelom turniru, ali sad je tu Zadravec. Ali ionako nismo puno koristili krila u napadu pa je to ok. Na ostalim pozicijama smo jaci za igracice Podravke, onih koje su falile za EP i dalje nema, ali sastav je na papiru jaci, samo nek nastave gdje su stale. 

Vidi cijeli citat


Eto...možda se jedino tu slažem da je Zadravec bolja od Japundže ali ne želim to potencirati jer sam slaba na tip i način kako igra Zadravec :)

Ali Šoštarić odlučuje. Možda on nešt zna i vidi što mi ostali ne znamo

Vidi cijeli citat


Samo komentiram. Uostalom, sam Sostaric je poslije ozljede Mamic u nekom intervjuu spomenuo da nam je to veliki hendikep jer smo na toj poziciji tanki i da je u nedoumici sto s tom pozicijom. Mamic je u Danskoj bila prakticki nezamjenjiva i obicno je igrala 60 minuta. Japundza je igrala jako rijetko i imala je strasno los postotak udarca, a protiv Francuske je na krilu cak zaigrala i D.Kalaus. Nema razloga da Zadravec ne bude na visini zadatka.