Nogomet

90 godina Građanskog

Bojan Purić • ponedjeljak, 23.04.2001.

26. travnja navršit će se 90 godina otkako je utemeljen Prvi hrvatski građanski športski klub, poznat po jednostavnijem nazivu - Građanski. Klub je nastao kao reakcija na već postojeća dva velika kluba, HAŠK (Hrvatski akademski športski klub) okupljao je, kao što mu i samo ime kazuje, pretežno zagrebačku akademsku elitu, Concordia je također bila samo za odabrane, okupljala je srednjoškolce iz imućnih obitelji, dok "obični" građani nisu imali svoj klub u kojem bi se mogli baviti sportom i natjecati se među "elitom".

I dok je HAŠK imao, za tadašnje prilike, izvrsne uvjete za igru, prvo igralište Građanskog bilo je u predjelu Tuškanac, bez ograde, na terenu neodgovarajućih dimenzija, ali strast je bila jača. Ubrzo je odabrana plava boja dresova, kao tradicionalna boja grada Zagreba, a taj će se običaj kasnije prenijeti i na Dinamo, kad je Građanski doslovce nestao u pepelu rata.Nakon početnih muka, već u trećoj godini postojanja Građanskog izbio je prvi svjetski rat, koji je posve pomutio sva javna, pa tako i sportska događanja u Hrvatskoj.

Slika 1 od 2.

Poslije rata krenulo se ispočetka, a Građanski je već u prvom poslijeratnom natjecanju - prvenstvu Zagrebačkog nogometnog podsaveza za sezonu 1918./19. osvojio naslov prvaka. Momčad je, omiljena od strane većine Zagrepčana brzo stasala u najjaču na ovim prostorima. Tako je već 1923. osvojen naslov prvaka tadašnje države, Kraljevine Jugoslavije, a iste godine "purgeri" su postizali dobre rezultate na turneji u Španjolskoj, protiv daleko afirmiranijih i uigranijih momčadi, kao što su bile Barcelona, Athletic Bilbao, Santander, Sporting Gijon itd. Već 1926. osvojeno je i drugo prvenstvo, kao i 1928. Sve ovo vrijeme igrači mnogi Građanskog bili su nezamjenjivi u državnoj reprezentaciji, između ostalih briljantni vratar Dragutin Vrđuka, vezist Franjo Giller i napadač Emil Perška.

30-godine, sada već prošlog stoljeća, donijele su novi uzlet Građanskog. Kada je 1935. za trenera došao bivši mađarski reprezentativac Marton Bukovi, malo tko mogao se nadati da će upravo on stvoriti momčad koja će narednih godina žariti i paliti, isprva jugoslavenskim, a potom i europskim nogometom. Bukovi s "purgerima" već 1936. pobjeđuje tada ponajbolju svjetsku momčad Liverpool 5:1 (valja spomenuti i da su igrači Građanskog bili amateri, a Englezi profesionalci), godinu kasnije osvaja novi naslov prvaka, što je ponovljeno i 1940. godine. U momčadi se ističu "stroj za pogotke" August Lešnik (u sezoni 1937./38. postigao je 17 pogodaka u 18 kola, a 1938./39. bio je još učinkovitiji: 22 pogotka u 22 kola!), briljantni vratar Franjo Glaser i ništa lošija zamjena Emil Urch, čvrsti stoper Ivan "Oskar" Jazbinšek, te polušpice Milan Antolković, Zvonko Cimermančić i Mirko Kokotović. Uz njih je stasavao i kasniji kralj strijelaca Franjo Wölfl. Tim je sezonama počelo najslavnije razdoblje u povijesti kluba.

Slika 2 od 3.

Od 1941. igrala se liga novoproglašene Nezavisne Države Hrvatske u kojoj Građanski vodi glavnu riječ. Iste jeseni već je prvi na ljestvici, a u osvajanju naslova omela ih je tek reorganizacija natjecanja, čime je to prvenstvo prekinuto. 1942. godine igralo se po kup-sustavu, gdje je Građanski tek u finalu poražen od Concordije, da bi 1943. u doigravanju četvorice Građanski potvrdio svoju premoć pobjedivši u svih šest utakmica. Vrijedi istaći da je u tih šest susreta Građanski postigao čak 25 pogodaka, od kojih je Franjo Wölfl sam postigao polovicu, ili točno dva po utakmici! To je razdoblje u kojem Građanski ima najjaču momčad u Europi: Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović. Svi oni su ujedno i reprezentativci, kraj kojih su u prvoj jedanaestorici teško mogli doći do mjesta čak i legendarni igrači kao što su braća Čajkovski, Monsider ili pak glasoviti Stjepan Bobek. Iz slijedeće, 1944. godine, datira čuveni "peteromeč" Građanskog i mađarskog prvaka NAC-a (Mađari su tada bili najveća europska nogometna velesila), u kojem je Građanski pobijedio četiri puta, uz samo jedan remi: 2:0, 1:0 i 5:0 u Zagrebu, 1:1 u Nagyvaradu i najzad onih čuvenih 4:0 u Budimpešti. Ta zadnja utakmica u Budimpešti bila je, svjedoči doajen hrvatskog sportskog novinarstva Zvonimir Magdić "Amigo", "enciklopedija" zagrebačkog nogometa, najbolja predstava u dotadašnjoj povijesti hrvatskog nogometa.

Slika 3 od 4.

Tog drugog srpnja 1944. utakmica je počela neposredno nakon svršetka zračne uzbune, u kojoj je teško stradala cijela Budimpešta. Nogomet je ipak bio "važniji". Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Bobek, Lokošek i Kokotović izlaze na Ferencvarosevo igralište. Već u 9. minuti Lokošek dovodi "purgere" u vodstvo. U 24. minuti ozlijedio se Wölfl, a s klupe ulazi Lešnik. I upravo će on "hat-trickom" (32., 57. i 68. minuta) postaviti konačnih 4:0! "Kaj bi tek bilo da sam igrao cijelu utakmicu", znao je kasnije govoriti "Beli"... Sutradan zvučni naslov u "Hrvatskom narodu": NAJVEĆA POBJEDA HRVATSKOG ŠPORTA!

Idućih godinu dana Bukovijevi momci i dalje su bili prva momčad Europe, ali zaoštravanje ratnih operacija onemogućilo je natjecanja u cijeloj tadašnjoj NDH, pa se igra samo u krugu Zagreba. Konačno, u svibnju režim vođen iz nacističke Njemačke doživljava potpuni slom, a nova komunistička vlast nerazumnom ukida sva kulturna, sportska i ina društva koja su postojala pod NDH. Tako je i Građanski, iako nije bio u sprezi s vlastima, otišao u povijest. U svojoj osveti komunisti su bili nemilosrdni: spalili su bogatu klupsku arhivu i utemeljili klub s novim, "podobnim" imenom Dinamo. Ipak, Građanski je i kroz Dinamo nastavio živjeti, o čemu svjedoči i gotovo identičan nacrt klupskog grba, plava boja dresova i, što je najvažnije, ljubav zagrebačkih građana... Sretan rođendan, Građanski!

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Pročitaj više

Nogomet
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!