Vodeni sportovi

Jug osvojio LEN Kup!

Sportnet • subota, 08.04.2000.

“Ježa će gutati tko u Juga dirne!”

U veličanstvenoj atmosferi, pred oko 5000 gledatelja pod otvorenim nebom podno Srđa, vaterpolisti Juga osvojili su svoj drugi europski trofej u povijesti - LEN Kup. Konačni pobjednik nije dolazio u pitanje ni u jednom trenutku oba finalna ogleda, 8:7 iz prve utakmice Jugaši su zapečatili sa uvjerljivih 10:6 (3:0, 2:2, 2:0, 3:4), potpuno nadigravši Conad Pescaru u uzvratu. Slavlje je utoliko veće jer je ovo prvi put u sedmogodišnjoj povijesti ovog natjecanja da pehar dolazi u Hrvatsku. Dok dubrovačka noć tek ulazi u svoj najveseliji dio, nudimo vam priču direktno s ruba gruškog bazena...

DUBROVNIK- Otvoreno Plivalište Juga u Gružu. Gledatelja 5016. Finale Len-cup Trophy: Jug – Pescara 10:6.
Suci: Alexander Galkin (Rusija) i Sergio Borrell (Španjolska).

JUG: Volarević, Vranješ, Pecotić, Rilović, Kržić, Smodlaka 1, Medan, Ivaniš 2, Bošković 1, Molnar 4, Balić, Fatović 1, Karač 1. Trener: Veselin Đuho.

CONAD PESCARA: Tadić, Daltrui 1, Bovo, Barbuscia, Kreković 1, Delić, Morini, Pomilio 2, F. Mammarella, E. Mammarella 2, Calcaterra. Trener: Bruno Silić.

Isključenja: Jug 6, Conad Pescara 5.
Iskorištenost igrača više: Jug 5/4 (80%), Conad Pescara 6/3 (50%).
Četverci: -
Tri osobne pogreške: Pecotić (21).
Rezultati po četvrtinama: 3:0, 2:2, 2:0, 3:4.

Gromoglasna Torcida i goropadni Jug zajedno do trofeja

Konačno se i to dogodilo... San koji je trajao dvadeset godina. Jugov naslov prvaka Europe iz davne 1980. godine već je polako izblijedio. Čekalo se na novi europski trijumf. I evo ga... “Kanta” je ponovno u Gružu, a Jug je definitivno potvrdio epitet najsnažnije momčadi na Starom kontinentu. Na svojoj koži to je osjetila i Pescara...

Prvi susret na “Čizmi” završio je u korist Juga. Pogodak razlike davao je određenu dozu sigurnosti, ali to definitivno nije bio – gotov posao. Trener Veselin Đuho dva je tjedna upozoravao na tu činjenicu, da se ne ponovi scenarij iz 1995. godine, u finalu našeg Kupa, kada je Jug donio neodlučeni rezultat iz Rijeke protiv Primorja, da bi tjedan dana kasnije – “potonuo”. Izgleda da je lekcija naučena...

Atmosfera uoči susreta podsjećala nas je na južnoameričke nogometne stadione. Prepune tribine Jugovog plivališta i gromoglasno navijanje. Neopisivoj gužvi svjedoči podatak da je 16 navijača “predstavu” odgledalo s improviziranog krova, kojega nažalost Dubrovački bazen još nema. No, o tome ćemo kasnije...

Otvaranje susreta nitko nije mogao niti zamisliti. Jug je krenuo goropadno, a Pescara se jednostavno nije mogla oduprijeti. Bijela zastava se već u prvoj četvrtini vijorila zrakom. Dva pogotka Molnara i jedan Ivaniša donijeli su vodstvo 3:0 na kraju tog dijela igre. U drugoj četvrtini učenici Bruna Silića došli su do zraka, a u Jugovim redovima osjetio se pad koncentracije. Ipak, Frano Karač diže rezultat na nezamislivih 4:0. Tu se već mogao predvidjeti itekako predvidljiv kraj “jednosmjernog” finala. Prvi svoj pogodak gosti su postigli u 8. minuti susreta kada Amadeo Pomilio vara Volarevića za 4:1, da bi kapetan Elvis Fatović pogotkom iz fantastično odigrane polukontre povisio na 5:1. Najbolji igrač Pescare Pomilio s igračem više priziva “tračak nade” golom za 5:2. U trećoj četvrtini Jugaši su dovršili posao. Postigli su dva pogotka, dok su Pescarini pucači – “šutjeli”... 7:2 i slavlje je polako počinjalo. Posljednji dio igre po rezultatu je pripao Pescari, ali jalova im je to utjeha.

U Jugovim redovima najbolji među najboljima bio je mađarski reprezentativac Tamas Molnar, koji je svojim vaterpolskim umjećem i fantastičnom imaginacijom zadivio cjelokupni auditorij. Uostalom, postigao je predivna četiri pogotka. Do njega je Alen Bošković, s nekoliko briljantnih asistencija. Vrijedi istaknuti i igru Ognjena Kržića u fazi obrane. Ma svi su bili pravi. Na visini postavljenog svetog zadatka... Kod Pescare nitko nije zaslužio da ga se posebno istakne, osim možda trenera Bruna Silića, čiji je izuzetni “govornički” trud otišao na dno bazena. Uzalud... Hrvatski igrači u redovima Pescare Mladen Delić i Joško Kreković utopili su se u kompletno “sivilo”...

Posljednji minut susreta svih 5000 gledatelja odgledalo je s noga, uključujući i one na krovu, iako nisu bili sigurni za svoju ravnotežu. Ništa nije bilo važno u tim trenucima. Oči su bile uprte u semafor, u sekunde koje su tekle do nule, koja je označila početak velikog slavlja, još nedoživljenog. Cijela Jugova ekipa završila je u bazenu. Nisu se štedjeli ni funkcionari u skupocjenim odjelima i kravatama. Svi su bili jedno. Svi su predstavljali veliki – Jug...

Pehar je kapetanu Juga udjelio Antun-Tonči Vrdoljak, predsjednik HOO-a. Trenutak za pamćenje. Trenutak koji se zaboravlja tako lako. Trenutak koji je izmamio toliko suza radosnica, pa čak i od onih najokorjelijih, kamenog srca... Još je u nečemu važan dotični gospodin Vrdoljak. Nekoliko navijača zlobno mu je postavilo (ne)ugodno pitanje: “Tonči, kada ćeš nam pokriti bazen”? Nije, pronašao adekvatan odgovor koji bi smirio razbješnjelu masu, koja s pravom traži – svoje. Ono, što pripada Dubrovniku, koji je po svemu jedan veliki vaterpolski grad, možda najveći na Globusu, bez obzira na svojih zanemarivih 50.000 žitelja. Jadnik, nije mu bilo lako. Zašto Tonči? Valjda ste uvidjeli propust. Valjda ste se uvjerili da Dubrovnik zaslužuje i više od jednog običnog krova. Žalosno je da na kraju moramo “zacrniti” jednu ovako veličanstvenu manifestaciju, ali netko konačno mora pokrenuti stvari, da bi Jug i formalno postao najbolji europski klub...

Eto, tako je to bilo u Dubrovniku. Dan 8. travnja zauvijek će ostati urezan u povijest “jadranskog bisera”. Jug je pobjednik Len-trophy kupa. Slijedi pohod na prvenstvo Hrvatske, gdje je Jug apsolutni favorit, bez obzira na neosnovane povike iz tabora Splitske banke i Mladosti. A onda je logičan slijed Kup prvaka. Sve su samo planovi na papiru, ali priznat ćete – s prokleto dobrim osnovama...

Vlaho Raič, Dubravko Tomšić,

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!