Srce nas zaboli svaki put kad hrvatska reprezentacija gostuje na nekom lijepom i modernom stadionu. Nakon europskog zapada, sad se imamo čemu diviti i u Kazahstanu. Prekrasna Astana Arena ugostila je našu reprezentaciju na umjetnoj travi, a još se jednom potvrdilo kako je hrvatska pamet još uvijek cijenjenija izvan nego unutar granica Lijepe naše. Naime, i naše tvrtke sudjelovale su u izgradnji krasnog zdanja u novom glavnom gradu Kazahstana.

Hrvatska je po pobjedu za častan oproštaj od kvalifikacijskog puta u Južnu Afriku krenula brzim vodstvom. Srna je ubacio iz kornera u 10. minuti, Ognjen Vukojević zaboravljen u sredini glavom mirno sprema loptu u mrežu za 0:1.

Dobro su se naši snašli na umjetnoj travi u početku, a Klasnić i Rakitić prijetili su udarcima izvan šesnaesterca nakon našeg vodstva.

Nažalost, u prvom svom konkretnijem prelasku centra domaćini su izjednačili. Bila je to kopija pogotka kojeg je našoj reprezentaciji zabio Katar prošlog tjedna u Rijeci. Nakon našeg napada primili smo gol iz munjevite kontre. Averčenko je projurio desnim krilom, Lovren i Kovač ostali su visoko i nisu se stigli vratiti, pa je Sergej Križničenko u sredini lako spremio loptu iza leđa nemoćnog Runje.

Minutu kasnije prijeti Kranjčar, nakon čega slijedi "stvaralačka pauza" naših sve do završnih desetak minuta prvog dijela. U 34. minuti Klasnić nakon ubačaja Pranjića pogađa vratnicu, a Rakitić u nastavku akcije puca u vratara Mokina.

Srna u 39. minuti prijeti iz slobodnog udarca, a u 43. Abdulin povlači Mandžukića za dres u svom kaznenom prostoru, no bez sudačke sankcije. Na odmor smo otišli sa samo 1:1.

Drugo poluvrijeme otvoreno je sjajnom prigodom naših, onom kakva se obično naziva "stopostotnom". Pranjić je ubacio s lijevog boka, Mandžukić se na drugoj vratnici bacio s pet metara i pogodio ravno u kazahstanskog vratara Mokina. Mogli smo vratiti prednost odmah na otvaranju drugog dijela.

Naši su zagospodarili terenom, izgledalo je to puno bolje i aktivnije nego u prvih 45 minuta, no šanse su se propuštale u serijama. Bilo zbog nepreciznosti, bilo zbog sjajnih intervencija najboljeg domaćeg igrača - vratara Aleksandra Mokina.

U 51. minuti Mokin zaustavlja udarac Vukojevića, a potom Mandžukić u dvije dobre situacije loše reagira. Uskoro ga je zamijenio debitant Mate Bilić, koji se brzo našao u dvije opasne situacije pred kazahstanskim vratima. Oba puta Mokin je bio neprijelazna prepreka.

Isto se dogodilo i u 76. minuti kad je Ćorluka bio najviši u skoku, ali domaći vratar zaustavlja loptu na gol-liniji. Na njegovu stranu stao je i okvir vrata, koji je zaustavio Bilićev udarac s pet metara u 84. minuti. Pet minuta kasnije Kranjčar je u skoku na 10 metara, ali i to zaustavlja sveprisutni Mokin.

Isto ime briljira i u posljednjoj minuti, najprije na ubačaj Srne kojeg je netko skrenuo prema mreži, a zatim i na oštar udarac Rakitića sa 16 metara. No, jedna je ipak morala ući i bila bi velika nepravda da nije.

Darijo Srna je u drugoj od pet minuta sudačke nadoknade probio desni bok i ubacio u sredinu, tamo je loptu glavom dočekao Niko Kranjčar i napokon poslao prema mreži projektil kojeg ni taj Mokin više nije mogao zaustaviti.

Teško, ali potpuno zasluženo, Hrvatska je pobjedom završila kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi. Tamo nas neće biti, ali kvalifikacijski ciklus za Europsko prvenstvo 2012. za Hrvatsku počinje već od sutra...