Rukomet

Atlanta 1996.

Ivana Strahija • četvrtak, 12.08.2010.
Atlanta 1996.

U četvrtak je preminuo prvi izbornik koji je sa svojom reprezentacijom Hrvatskoj, tada mladoj demokraciji, donio zlatno odličje. I to ono najveće, olimpijsko. Sjećamo se Olimpijskih igara u Atlanti 1996. godine.

Olimpijski rukometni turnir 1996.

Grupa A
24.7. Hrvatska – Švicarska 23:22
25.7. Hrvatska – Kuvajt 31:22
27.7. Hrvatska – SAD 35:27
29.7. Hrvatska – Rusija 25:24
31.7. Hrvatska – Švedska 18:27
Polufinale
2.8. Hrvatska – Francuska 24:20
Finale
4.8. Hrvatska – Švedska 27:26

1996. godine hrvatski rukometaši odradili su dva velika natjecanja. Ono prvo bilo je Europsko prvenstvo, koje se u svibnju igralo u španjolskoj Sevilli, a na kojem je Hrvatska završila na petom mjestu. Najteže je dakako pao poraz od Jugoslavije, 27:24, još u grupnoj fazi natjecanja. Nezadovoljni postignutim, rukometni čelnici svega 40 dana prije Olimpijskih igara u SAD-u odlučuju promijeniti izbornika, te stiže Velimir Kljaić.

Vezane vijesti

Mnogo je sumnje bilo tada u mogućnost hrvatske reprezentacije da popravi kiks iz Španjolske, no već je prvom utakmicom i pobjedom protiv Švicarske, u napetoj borbi za svaki gol postalo jasno da se na parketu gleda neka druga Hrvatska. Naši su reprezentativci naime nakon prvih pola sata gubili -2, ali su se u drugom poluvremenu do posljednjeg daha borili što im se i isplatilo. Uslijedila je mnogo uvjerljivija pobjeda protiv Kuvajta, a zatim su poraženi i domaćini, reprezentacija SAD-a.

Zlatni hrvatski reprezentativci 1996.

Patrik Ćavar (43), Slavko Goluža (12), Božidar Jović (26), Nenad Kljaić (5), Venio Losert, Valter Matošević, Alvaro Načinović (3), Goran Perkovac (17), Iztok Puc (6), Zlatko Saračević (16), Irfan Smajlagić (30), Bruno Gudelj (2), Zoran Mikulić (9), Vladimir Jelčić (11), Valter Franković i Vladimir Šujster (2)

Da stvari zbilja idu na bolje Hrvatima kod kuće dala je naslutiti utakmica protiv Rusije. Rusi su na poluvremenu imali dva gola prednosti, ali je u posljednji, infarktnim trenucima susreta Matošević obranio sedmerac, a Jović zabio gol za konačnu pobjedu. Ponovno je hladni tuš bila utakmica protiv Šveđana, tada moćne reprezentacije, koja je izgubljena s 18:27. No, rukometni znalci primijetili su da je temperamentni Kljaić odmarao glavne adute, pošto je prolazak dalje bio zagarantiran prijašnjim pobjedama.

U polufinalu se Hrvatska, drugoplasirana u Grupi A, susrela s prvom ekipom Grupe B, Francuzima. Koje je do tad uspjela pobijediti tek Njemačka. Iako su Hrvati godinu dana prije upravo od Francuza izgubili u finalu Svjetskog prvenstva koje se igralo na Islandu (23:19), naši reprezentativci nisu pokazali ni trag straha, u potpunosti psihološki promijenjenih stavova. Ušli su kao da će pobijediti, i upravo tako i završili veliki dvoboj.

U finalu su čekali Šveđani, sigurni u svoju nadmoć, jer su Hrvate već uspjeli pobijediti u razigravanju po grupama. No, naši rukometaši odigrali su utakmicu života i iskoristili bolju formu. Skoro su već počeli slaviti kad su, nakon konstantnog vodstva, osam minuta pred kraj imali +5. No, ni Šveđani nisu mislili odustati i uspjeli su hrvatsku prednosti istopiti na svega +1. Malo im je falilo, ali su naši Hrvati slavili s jednim, ali zlata vrijednim pogotkom viška. Njega je postigao Nenad Kljaić, sin Velimira Kljaića, 13 sekundi pred kraj utakmice.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • basad13.08.2010. u 04:05
    ljudina! da mu je sin bar upola takav... :( (znam da nije mjesto ni vrijeme, ali to mi ne ide iz glave)
    basad
  • moral12.08.2010. u 19:08
    smajlagic gleda neku djevojku u publici :) bozo bozo
    moral