Tenis

Pomiješani osjećaji i najgori na travi

Piše:Ivor Krapac • srijeda, 22.06.2011.
Pomiješani osjećaji i najgori na travi
Foto: Duje Bonačić

Ostavili smo za sobom i prvi pravi wimbledonski dan, s puno tenisa i bez kiše, što bi, kako govori vremenska prognoza, u nastavku tjedna mogla biti prava premija. Prvi pravi donio je nastupe većine hrvatskih aduta, nije igrala jedino Mirjana Lučić, a kako je ispalo, utorak nije bio baš pravi jedino Marinu Čiliću i Ivanu Dodigu...

Hrvatski kutak

Ivan Ljubičić donio je na teren svoju pravu igru i, što se pokazalo jednako važnim, svoj najbolji servis, dok je Marin Čilić, kako se u dobrom dijelu nastavka činilo, zaboravio u hotelu ono što je pokazivao u ponedjeljak. Nije svaki meč kojeg kiša ili mrak prepolove na dva dijela takav, ali ovaj je definitivno bio - novi dan donio je novo miješanje karata, a to miješanje okončano je sa svim glavnim adutima u Ljubičićevim rukama.

Na koncu, nije pretjerano reći da je Ivan u trećem i četvrtom setu, koje su igrali u utorak, potpuno dominirao. Otpočetka, s breakom u prvom gemu nastavka, za 3:1 u trećoj dionici, pa do servisa za pobjedu kod 2-1 u setovima i 5:2 u četvrtom, sve je išlo u smjeru drugog hrvatskog reketa, koji je malo popustio tek na prvom servisu za meč. No, previše je iskusan da bi ga to skrenulo s pravog puta.

Čilić je u ponedjeljak igrao puno bolje nego dan kasnije, ali zar da budemo iznenađeni da se Marinu događaju padovi, s kraćim ili dužim razdobljem praznog hoda, ukoliko smo to već vidjeli i protiv igrača koji nisu Ljubičićeve kvalitete? Prvi hrvatski reket pamtit će prvi set u kojem je propustio šansu, s 5:3 i servisom gem iza toga, a sjećat će se i velikog promašaja forhendom na jednoj od četiri break-lopte u prvom gemu trećeg seta, što bi, da je iskoristio, možda omogućilo drugačije miješanje karata kada su u utorak nastavili rano u trećem.

No, kako bi se stvari rasplele da je Marin osvojio prvi set ili breaknuo početkom trećeg, možemo samo nagađati.

Ovako, Ivan je prebrodio oluju i dočekao kišni prekid s 2:1 u trećoj dionici, korak ispred Marina, a s 12 asova u trećem i četvrtom setu od ukupno 21 u meču, ali i dobrim poslom na drugom servisu kada je morao ići tim putem, u utorak je tek u gemu ili dva bio ozbiljnije ugrožen.

Ivo Karlović je u utorak imao podjednako lak posao. Vrlo čvrst na servisu, Karlo nije ostavio ozljedom načetom Janku Tipsareviću veću nadu da će uspjeti zakomplicirati njihov dvoboj, a kada se Srbin našao sa setom zaostatka i 3:1 za 208 cm visokog Zagrepčanina u drugom, dalje nije išlo. Ivo je prošao u drugo kolo i uštedio energiju za Lukasza Kubota, koji ga čeka u srijedu.

Povoljna okolnost za Karla je što Kubot nije štedio ništa. Za pobjedu nad Arnaudom Clementom trebalo mu je pet setova, a prije toga, još je igrao i u kvalifikacijama, pa će novi meč dočekati umorniji. Ako će to biti od koristi...

Dvije dobre, dvije loše vijesti - da nam utorak u muškom ždrijebu prođe s pomiješanim osjećajima, pobrinuo se Amerikanac Ryan Harrison, koji je Ivana Dodiga ostavio bez seta i u puno lošijem raspoloženju nego prošlog tjedna, kada je došao do finala Hertogenboscha.

No, da stavimo stvari u perspektivu, Ivanu je ovo prva puna sezona na ATP turnirima, prva u kojoj igra Grand Slam turnire bez kvalifikacija, a iako je već napunio 26, ni u tim godinama i s dovoljno iskustva s turnira nižeg ranga neće preskočiti sve prepreke odjednom i pobjeđivati baš svaki puta kada je favorit, kao što je bio protiv 19-godišnjeg Harrisona.

U Zagrebu, Barceloni i Hertogenboschu Dodig je ove sezone napravio odličan posao, na još nekoliko turnira bio je solidan, a na četiri najveća čekat će novu priliku - i u međuvremenu upoznati kako izgleda ljetna sjevernoamerička turneja na Touru, što će ga čekati u razdoblju između Umaga i US Opena.

Utorak je uljepšala pobjeda Petre Martić, koja se na početku dana vratila nakon gubitka prvog seta i pokazala previše za Vaniju King, izborivši meč bez pritiska u drugom kolu protiv Cvetane Pironkove. Bugarka će biti favoritkinja, ali kroz cijeli Wimbledon nosit će i teret branjenja velikog broja bodova od prošle godine, kada je bila neočekivana polufinalistica. Nadajmo se da će Petra dočekati taj meč potpuno spremna, odigrati najbolje što zna i staviti Pironkovu na ozbiljan test, što joj ne bi bilo prvi put protiv suparnice ovakvog ranga.

Isner slavio i odahnuo

John Isner lani je slavio u povijesnom meču, ali ako za izbor ima 11 sati i pet minuta kroz tri dana, sa 70:68 u petom setu s jedne, a puno lakši put do pobjede nad Nicolasom Mahutom s druge strane, što mu je uspjelo u utorak, drugi rasplet vjerojatno bi prihvatio puno radije. Lijepo je napraviti nešto povijesno, ali još je ljepše imati šansu i u meču iza toga - što Isner, iscrpljen i fizički i mentalno, prošle godine nije imao nakon pobjede u rekordno dugom "maratoncu". Thiemo de Bakker, koji ga je lani dočekao u drugom kolu, bio je na pravom mjestu u pravo vrijeme i iskoristio ono što se nudilo.

Nicolas Almagro, koji će se s Amerikancem sresti u ovogodišnjem drugom kolu, neće imati takvu startnu prednost.

Furiozni Đoković

Od četvorice glavnih favorita za naslov na muškom turniru, na startu je najimpresivniji bio Novak Đoković, koji je Jeremyju Chardyju ostavio samo mrvice. Uz Rogera Federera, Đoković je bio jedan od dvojice iz vodećeg kvarteta koji su dočekali Wimbledon bez ijednog ovogodišnjeg meča na travi, ali dok je Federeru trebalo nešto ugrijavanja protiv Mihaila Kukuškina, drugopostavljeni Srbin to je obavio puno brže, ne ostavljajući dojam da ga na ovoj podlozi nije bilo od prošle godine.

Kako je u svojem meču bio razigraniji i od Rafaela Nadala i Andyja Murraya, Đoković bi se u power rankingsima nakon prvog kola našao ispred glavnih konkurenata. No, ozbiljniji izazovi doći će ubrzo, a s njima i precizniji uvid tko je ove godine najspremniji.

Dok je u muškoj konkurenciji u potrazi za favoritom teško otići dalje od četiri najbolja na svijetu, ženski turnir započeo je sklisko za neke vodeće nositeljice, s poteškoćama za mnoge, a više od toga za Samanthu Stosur, koja je već ispala.

Kako nema Kim Clijsters, sestre Williams su tek na povratku i hvataju formu, a Caroline Wozniacki je i dalje prva na svijetu i ponovno vodeća nositeljica, bez obzira na dvojbe koje izaziva njezin učinak na Grand Slam turnirima, kod žena uvijek možete izvući nekoga iz drugog plana.

Tko je najgori?

Za razliku od tenisača s vrha ATP ljestvice, ovi ljudi ove godine, a vjerojatno ni ijedne druge godine neće doći daleko na Wimbledonu, barem do drugog tjedna. Nekada ih je bilo više, no s usporavanjem trave i dominacijom igre s crte i na ovoj podlozi, svi su dobili šansu, pa izabrati najgore na travi u ovogodišnjem muškom ždrijebu nije bio lak posao. Nikada ne znate kada će netko iskočiti iz tračnica i proći kolo ili dva.

Srećom, neki kandidati su ove godine potvrdili svoj ugled i već ispali, što je učinilo odabir najgore petorke jednostavnijim. Poredani su abecedno, a među njima nijednog četvrtfinalista nekog ATP turnira na travi, ikada u karijeri, kao primarni kriterij.

Izbor najgoreg je na vama, u komentarima ispod teksta, a nemojte se ustručavati preporučiti i nekog svojeg kandidata.

Carlos Berlocq (Argentina, 28 godina, 2-6 u karijeri na travi)

Iako je u utorak zamalo poništio nominaciju protiv Karola Becka, koji ga je pobijedio u pet setova, dok je prošlog tjedna u Eastbourneu prošao Aleksandra Dolgopolova i zamalo i Oliviera Rochusa, uz pad tek u tie-breaku trećeg seta, Berlocq je ipak "za dlaku" preživio kao jedan od kandidata. Izgubio je i start na Wimbledonu i osminu finala Eastbournea, što ga je automatski gurnulo među najgoru petorku.

Istina je, rezultati to pokazuju, napredovao je na travi, ali kako zaobići igrača koji je na Wimbledonu jednom izgubio sa 6:1, 6:2 i 6:2 od Richarda Bloomfielda, a u kasnijem pokušaju, druge godine nije uzeo ni set Albertu Montanesu?

Nikolaj Davidenko (Rusija, 30 godina, 9-18)

Ovakav izbor najgorih ne bi imao smisla da u njemu nije i stvarno dobar tenisač, bivši član Top 10 društva, kroz godine dokazano kvalitetan i na zemlji i na tvrdoj podlozi, bilo na otvorenom ili u dvorani.

No, da trava i dalje nije za svakoga, potvrđuje Davidenkov učinak u sada već jako dugoj karijeri. Jedini pravi bljesak imao je 2007., kada je na Wimbledonu dogurao do osmine finala, a na tom putu, u trećem kolu je bez gubitka seta prošao Gaela Monfilsa.

Što je Monfilsu bilo tog dana, možemo samo nagađati, a ako se možda sjećate, javite.

Maximo Gonzalez (Argentina, 27 godina, 0-4)

Realno, siroti Gonzalez nije baš jako dobar ni na zemlji, a na travi spada među one koje ćete u ždrijebu vidjeti rijetko i kratko. Lani je nekako čak dobio set Lleytonu Hewittu u prvom kolu Wimbledona, dobio je set i ove godine protiv Viktora Troickog, ali više od toga zasad ne ide.

No, još je mlad. Stigne.

Ruben Ramirez Hidalgo (Španjolska, 33 godina, 0-5)

Ramirez Hidalgo pobijedio je Marina Čilića na Roland Garrosu. Ramirez Hidalgo ne bi pobijedio Čilića na Wimbledonu, koliko god loše Čilić igrao tog dana.

Na startu Wimbledona izgubio je i ove godine, bez problema, sa 6:2, 6:3 i 6:2 za Rika de Voesta, a najbolji rezultat mu je pristojan otpor Timu Henmanu 2004. u prvom kolu, kada ga je domaći adut prošao s 4:6, 7:6(6), 6:4 i 6:2.

Filippo Volandri (Italija, 29 godina, 2-9)

Za one koji pamte posljednji turnir karijere Gorana Ivaniševića, nije puno nedostajalo da Volandri pokvari Goranov oproštaj od Wimbledona i tenisa. Prije sedam sezona, odveo je najvećeg hrvatskog igrača svih vremena do pet setova u drugom kolu, da bi Goran ipak izbjegao minu protiv tenisača koji, najpristojnije moguće rečeno, nije baš klasa na travi. Oprostio se kolo iza toga, protiv Lleytona Hewitta.

U međuvremenu, Pippo nije napredovao na podlozi koju najmanje voli, a ove godine dobio je novac za pet uhvaćenih gemova protiv lanjskog finalista Tomaša Berdycha.

Glavna preporuka? Zaista je teško reći ima li bolji servis od Lesije Tsurenko, iako ne znam kako igra i kakav servis ima Lesia Tsurenko, valjda najmanje poznata igračica u ovogodišnjem ženskom ždrijebu. Bez obzira na to, teško je reći može li Volandrijev biti bolji, pogotovo drugi, a na Talijanovu žalost, servis na travi još uvijek znači puno.

Pobjednik dana

Za sve koji nisu tako dobri, a još nisu dignuli ruke od trave, Ricardo Mello pokazao je put - iako se u 31. godini tome teško mogao nadati, Brazilac je konačno dobio travnati meč na ovoj razini, u glavnom ždrijebu na ATP Touru ili Wimbledonu. Do utorka je bio na 0-7, uz poraz i od Volandrija prošlog tjedna u Hertogenboschu, da bi se u Londonu konačno upisao, i to ne bilo kako, već s preokretom nakon 0-2 u setovima, s 3:6, 3:6, 6:4, 7:6(6) i 6:2 protiv kanadskog kvalifikanta Franka Dancevica.

Wimbledon - gdje snovi postaju stvarnost...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • davidavid22.06.2011. u 10:43
    hahahhahhaha volandri i servis najbolji dio hahhaha
    davidavid
  • zrinkec22.06.2011. u 10:12
    Još samo Čilić fali :(
    zrinkec