U prilično kompletnom sastavu, gdje je od udarnih snaga nedostajao samo ozlijeđeni Jelavić, Hrvatska je bila potpuno bezopasna u 90 minuta okršaja s Irskom na novom Aviva stadionu. Jalovi posjed lopte nije pomagao, Hrvatska praktično nije opasno zapucala na domaća vrata.

Nisu, doduše, ni Irci bili posebno inspirirani u otvaranju utakmice, ali su ipak nanizali tri pokušaja kojima su zaposlili Pletikosu. U 5. minuti Gibson, u 24. St. Ledger u 44. Keane, sve je to na kraju završilo u naručju našeg (opet) prvog vratara.

Sve što je Hrvatska u prvih 45 minuta napravila bila je jedna povratna lopta Srne za (loš) udarac Kranjčara, te prekršaj Kellyja nad Strinićem u irskom kaznenom prostoru, kojeg u 15. minuti norveški sudac nije proglasio jedanaestercem.

Na otvaranju drugog dijela razveselili smo se povratku Ivice Olića u nacionalni dres, ali ni on nije uspio razbuditi uspavani hrvatski napad. Naša je momčad i u drugom dijelu više imala loptu u svojim nogama, ali zaprijetila je domaćim vratima tek u 56. minuti kad je Lovren loše zahvatio dobar ubačaj Srne i u 60. minuti kad je Mandžukić dvaput pokušavao.

Irci su najbolju prigodu imali u 73. minuti, kad su dvojica stopera, St. Ledger i Dunne skrojili opasnost pred Pletikosom koju je Dunne okončao lošim udarcem glavom.

Ionako mlaku utakmicu dodatno su razvodnile brojne promjene, ali Hrvatska je konačno uspjela nešto ozbiljnije zaprijetiti irskim vratima. Najprije Srna u 82. oštrim prizemnim udarcem, a zatim Kalinić u 85. minuti s ruba kaznenog prostora za prvu intervenciju irskog vratara u večerašnjoj utakmici.

Završila je uskoro utakmica koju su vjerojatno već večeras zaboravili i oni koji su u njoj sudjelovali i oni koji su je gledali. Irska i Hrvatska odigrali su baš takvu utakmicu. Za zaborav.