Ostali sportovi

Tri tjedna čarolije u Crucible Theatreu

Petar Jenjić, Ivan Obućina • srijeda, 06.04.2016.
Tri tjedna čarolije u Crucible Theatreu
Foto: Getty

Polako se približavamo posljednjem turniru ove sezone u snookeru koja završava najpopularnijim i najvećim turnirom koji danas postoji - svjetsko prvenstvo. The Cruicible se kao i prijašnjih i ove godine održava u već legendarnoj Crucible Theatre areni u Sheffieldu. Omalena arena u koju stane 980 ljudi postala je hram snookera i ta tri tjedna će biti dupkom puna gledatelja koji će uživati u majstorijama najvećih igrača današnjice, na samo dva stola kako bi svi mogli maksimalno uživati u igri.

Snooker vuče korijene još iz 1875. kada su je, u Indijskom gradu Jubbulporu, igrali britanski vojnici. Prema priči sir Neville Chamberlain (ne radi se o onom britanskom premijeru) je finalizirao pravila 1884. godine, a kada je jedan igrač promašio rupu prilikom igre, nazvao ga je snooker. Također, riječ snooker je bila vojni sleng za kadete s prve godine.

Priče o ovom novom sportu raširile su se po čitavoj Britaniji. Za početak profesionalizma govori se od 1927. godini i prvom svjetskom prvenstvu. Joe Davis bio je taj prvi osvajač. Slavio je u finalu protiv Toma Dennisa 20:11. Uz to što je bio prvi osvajač bio je i prvi vladar ovog sporta. 15 osvojenih titula zaredom, s tim da je posljednja stigla nakon drugog svjetskog rata 1946. godine, kada se odlučio umiroviti od svjetskih prvenstava. Međutim nastavio je igrati neke druge turnire.

Njegove naslove naslijedio je mlađi brati Fred Davis osvojivši tri naslova u četiri godine. Uslijedio je raskol izmeću dviju organizacija, PBPA i BACC. Prema BACC-u igranje prvenstava bi trebala biti čast za svakog igrača, a novčane nagrade u drugom planu. Tako se dogodilo da su prvenstvo 1952. godine odigrala samo dvojica igrača, Horace Lindrum i Clark McConachy, a pobijedio je prvospomenuti.

PBPA osnovala je svoje svjetsko prvenstvo, koje je odigrano samo šest puta, s tim da je mlađi brat Davis uzeo pet naslova zaredom, a jedan John Pulman.

Interes za snooker je bio na vrlo niskim granama, pa se od 1957. do 1964. prvenstva nisu ni održavala. Tada Rex Williams obnavlja prvenstva u obliku pobjednik-izazivač, a odigrano ih je ukupno sedam. John Pulman slavio je u svih sedam.

Za početak moderne ere uzima se 1969. godina kada je prvenstvo prvi put odigrano po knock-out pravilima.John Spencer osvojio je prvo prvenstvo, da bi Ray Reardon, bivši policajac, dominirao u 70-im godinama sa šest naslova. Međutim najpopularniji igrač tih godina bio je Alex Higgins, dvostruki svjetski prvak iz 1972. i 1982. godine. Vjerojatno zbog svog lošeg ponašanja, podigao je popularnost među populacijom. Sponzori su počeli dolaziti, a BBC je pojačao pokrivanje turnira.

Iza stolova i svjetla reflektora radio je Mike Watterson, sportski promoter koji je otkrio veliki potencijal u ovom sportu. Prvenstva su se održavala na raznim mjestima, uključujući i Australiju, prije nego je Watterson odlučio pronaći stalni dom. Njegova žena Carol vratila se s jedne predstave u Sheffieldu i smatrala kako bi to kazalište moglo odgovarati. Otada pa do danas je Crucible Theatre postao dom svjetskog prvenstva.

Terry Griffiths , koji je prethodno igrao snooker tek sedam mjeseci, osvojio je naslov 1979. godine, nakon prolaska kvalifikacija. Njegova titula bila je poticaj mnogim amaterskim igračima da se okušaju među profesionalcima.

Osamdesete godine bile su zlatne za ovaj sport. Snooker klubovi, povećanje amaterske scene i sve veća TV pokrivenost, a došlo je i do povećanja nagradnog fonda. Dominirao je Steve Davis sa šest titula.

Stephen Hendry obilježio je devedesete godine i sa sedam naslova drži rekord moderne ere, koja je počela 1969. godine. Već kao mladić pokazao je veliki talent osvojivši U-16 prvenstvo škotske te amatersko prvenstvo. Sa 17 godina se prvi puta plasirao na završnicu. Prva titula stigla je s 21 godinom i 106 dana, najmlađi igrač kojem je to uspjelo.

Dok je fantastični Škot osvajao naslove trojica talentiranih tinejdžera započinjala su svoju karijeru, uz Johna Higginsa i Marka Williamsa posebno se isticao Ronnie O'Sullivan. Pobijedio je 74 od 76 kvalifikacijskih mečeva u svojoj debitantskoj sezoni 1992./93. Svladao je Hendryja u finalu UK Championshipa tjedan dana prije proslave 18 rođendana. 1997. odigrao je najbrži 147 break, za pet minuta i dvadeset sekundi. Imao je svijet na pladnju.

Međutim borba s depresijom i činjenica da mu je otac bio u zatvoru zbog ubojstva sprječavala su ga da prijeđe Hendryja po broju naslova. Ali još je tu i igra, a trenutno je na brojci od pet. Higgins je trenutno na četiri, a Williams na jednoj. Sva trojica nastupaju i ove godine.

Ovogodišnje svjetsko prvenstvo u snookeru započinje u subotu, 16. travnja i traje do 04. svibnja. Turnir tradicionalno otvara branitelj naslova, prilično iznenađujući Stuart Ball-Run Bingham, koji je 2015. u 38. godini postao najstariji pobjednik nakon legendarnog Raya Dracule Reardona koji je harao '70.-ih godina prošlog stoljeća.

Osvrt na lanjsko prvenstvo

Lanjsko prvenstvo završilo je jako iznenađujuće po sve pratitelje ove plemenite i poštene igre. Stuart Bingham nije bio u ničijim predviđanjima među prvih 7-8 favorita za osvajanje, jer za osvajanje je potrebno držati visok kontinuitet i ritam kroz cijeli turnir, a ne samo kroz session ili dva. Koeficijent 50/1 vrlo zorno pokazuje koja su bila očekivanja od njega. Prva dva kola imao je protivnike po mjeri ( Robbie Williams 10-7, Graeme Dott 13-5), međutim 1/4 finale mu je donijelo meč protiv najvećeg favorita turnira i jednog od najvećih igrača u povijesti snookera – Ronniea O'Sullivana i fantastičnim završetkom meča (sa 8-9 pobjeda 13-9) prošao u polufinale.

Tamo ga je čekala mlada zvijezda Judd Trump (jedan od favorita turnira) i u vrlo napetom meču koji je otišao u decider Bingham pobjeđuje 17-16. U velikom finalu dočekao ga je Shaun Murphy, koji je nastavio i u finalu s odličnim igrama koje je prikazivao kroz prošlu sezonu i cijelo dotadašnje prvenstvo. Poveo je 3-0 i 8-4, međutim nije uspio zadržati tu razinu i Bingham ostvaruje najveću pobjedu u svojoj karijeri i sa 18-15 osvaja svoj prvi naslov svjetskog prvaka.

Vidjeli smo kako su prošli Trump i O'Sullivan lani. Mark Selby, branitelj naslova iz 2014. i prvi igrač svijeta po rankingu; ispao je već u drugom kolu od škotskog kvalifikanta i debitanta Andyja McGilla, a još jedan veliki favorit Neil Robertson izletio je u četvrtfinalu od vrlo opasnog Barryja Hawkinsa.

Format natjecanja

Inače, prošlogodišnje svjetsko prvenstvo postalo je prvo na kojem su svi kvalifikanti morali igrati sva tri kola kvalifikacija. Podsjećamo, prije su (kao i danas) prvih 16 nositelja imali garantirani ulaz u 1. kolo glavnog turnira. Igrači s rankingom od 17-32 čekali su u 3. i posljednjem kolu kvalifikacija pobjednike iz prijašnjeg kola (33-64), a oni pak one iz prvog kola (65-128). Međutim, lani je to promijenjeno i svi igrači van TOP 16 igraju kvalifikacije od prvog kola (to onda daje 128 igrača u kvalifikacijama), što je izazvalo malo bune među ''velikima'' jer postoji veća opasnost od ispadanja, međutim ''mali'' i sponzori željni daljnje popularizacije sporta diljem svijeta oduševljeni su tom promjenom; jednom u nizu koje je Barry Hearn unio u svijet snookera.

Trenutno vodeći čovjek svijeta snookera povećao je broj turnira u sezoni sa 6 na 25, a ukupni nagradni fond s 3 na čak 8 milijuna funti! Da bi se spriječilo marljivo skupljanje bodova po prvim kolima i skok na ljestvici, ljestvicu određuje ukupna zarada u posljednje dvije kalendarske godine što pak osigurava i ranking boljim igračima jer mogu bez straha po ranking izbjegavati manje (PTC – Player Tour Championship) turnire.

Također, kvalifikacije se od prvog kola igraju po formatu prvog kola glavnog turnira (best of 19 frames), što igračima daje uvid kako to izgleda ako dođu do konačnog cilja. Boljim igračima to opet pomaže da čak i ako loše krenu imaju dovoljno dugačak meč da to sve vrate u željenom smjeru. Ove godine u kvalifikacijama je završio čak i Ding Junhui, najbolji kineski igrač u povijesti i jedan od najboljih igrača u svijetu kada je u ritmu, međutim katastrofalna sezona bacila ga je na 17. mjesto; tj. prvi na listi bez izravnog ulaska u glavni turnir. Među ostalima tu su legende Jimmy White, Steve Davis (čega ga odlični Fergal O'Brien), još jedan bivši prvak Ken Doherty, pa Milkins, Davis, Stevens, Brecel, LIsowski, Gilbert, Selt, Hull, Carter, Dale, Wengo, Guodong, Wilson, Higginson, Ebdon, Woollaston, Dott, King, Day … Kandidata jako puno, a samo 16 mjesta. Tko li će imati čast, znati će se 13.04. kada je završetak kvalifikacija.

Treba ukazati i na jedinu damu ovdje, a to je Ng On Yee iz Hong Konga, svjetska prvakinja iz 2015. godine koja dobiva pravo igranja kvalifikacija i u muškoj konkurenciji. Da to može biti nezgodno, potvrđuje i lanjsko prvo kolo kada se Ken Doherty ozbiljno mučio i na kraju jedva sa 10:8 pobijedio Reanne Evans, prvakinju iz 2014. Ostaje vidjeti da li će Peter Lines, puno slabiji igrač od Dohertya imati iste ili još veće probleme ove godine.

Prvo kolo igra glavnog turnira, isto kao i kompletne kvalifikacije; igra se u formatu best of 19 unutar dva sessiona (9+10 frameova). Drugo kolo je best of 25, jednako kao i četvrtfinale, ali u tri sessiona (8+8+9 frameova). Polufinale se igra best of 33 u 4 sessiona (8+8+8+9 frameova) a finale na best of 35 (8+9+9+9 frameova). U prvih 10 dana turnira, tj. do četvrtfinala igra se na dva stola (između stolova unutar iste dvorane se spušta zastor), a u završnim fazama zastor se miče i igra se samo na jednom stolu.

Iz gore opisanog postaje vrlo jasno kako je bitno držati visoku razinu cijeli meč, a ne samo jedan dan. Odličan primjer tome je finale iz 2014. u kojem je prvu večer i drugo jutro O'Sullivan vodio Selbya 10-5 u vrlo jednostranom meču, bio na putu za 11-5, ali taj frame i noć su sve okrenulo i Selby pobjeđuje 18-14; pomalo iznenađujuće.

Ovogodišnja očekivanja

Krug favorita nije se proširio u odnosu na prošlu godinu, neovisno o lanjskom osvajaču Stuartu Binghamu. Jedna zanimljivost mu sigurno ne ide u prilog. Naime, "Crucible curse" (poznato i kao "The curse of the Crucible") ili po naški ''prokletstvo Cruciblea'' je činjenica da nijedan osvajača svog prvog naslova nikada nije obranio naslov u sljedećoj godini otkad je Crucible Theater postao mjesto održavanja prvenstva još davne 1977.

Usto, sezona mu nije bila posebno uspješna po mjerilima koje bi branitelj naslova trebao imati i ponavljanje lanjskog uspjeha bila bi apsolutna senzacija. Također, pitanje je kako će se nositi s tolikim pritiskom na leđima.

Prvi favorit dakako ostaje Ronnie The Rocket O'Sullivan, jedan od najvećih i sigurno daleko najtalentiraniji igrača u povijesti snookera. Sve njegove uspjehe i ludorije od mladenačkih dana naovamo nemoguće je pobrojati. Uza sve to, koliko god nekada iskakao ponašanjem iz finog uglađenog snookeraškog miljea, ne postoji netko tko neće priznati da bez njega svijet snookera ne bi isti, i da je njegova pojava učinila mnogo za popularizaciju snookera u svijetu.

U pomalo poznim godinama, praćen radom sa sportskim psihijatrima smirio je svoje mušice, počeo biti mirniji, bira turnire (samo 2 poraza ove godine uz neopisivo lagano osvajanje Welsh Opena i Mastersa), sa kuglama je i dalje potpuno smiren i kontrolira ih vrhunski kao i nekad. Najveći protivnik je upravno on sam sebi, i ako pobijedi sebe onda protivnik i nema baš puno šansi, kako god odigrao.

U drugi krug spada nekoliko igrača. Mark The Jester from Leicester Selby je i dalje vodeći igrač na svjetskoj listi i mada ove godine nema neke spektakularne rezultate na ranking turnirima spada u najuži krug favorita. Odličan u taktičkom djelu za slučaj da mu potting taj dan ne ide, sposoban je pobijediti i ako mu je maksimalni break manji od 40, što samo rijetki mogu. Ima beskonačno strpljenja, ali i kada vidi da ga ide ne strahuje od ničega i ide na sve. U konačnici, to ga je i dovelo na prvo mjesto liste.

Sljedeći je Neil The Tunder from Downunder Robertson. Fantastični Australac uspio je pretprošle sezone ono što nikada nitko nije – 100 century breaka u jednoj sezoni! Taj nevjerojatan podvig dovršio je u meču na SP-u protiv Trumpa i vidjelo se koliko mu to znači, slavio je više nego kad je osvojio SP. Njeguje napadački stil igre i to radi jako dobro, među kuglama se odlično snalazi i jedina mala mana mu je slabija taktička igra u nekim segmentima kada krene izmjenjivanje safetya. Međutim, kada ga krene kao što ga je išlo prvi dio sezone (Champion of Champion, UK Championship, poraz od O'Sullivana na Welsh Openu) onda ga je praktički nemoguće pobijediti.

U treći krug bi ušao Judd Trump, koji ima sve kvalitete osim mirnoće, i prečesto pokušava nemoguće što ga skupo košta protiv vrhunskih igrača koji to odmah kažnjavaju. John Higgins, legendarni višestruki osvajač naslova je ove sezone jako podigao svoju igru; međutim godine čine svoje i pitanje je ima i snage i koncentracije za ovako veliki turnir.

Od ostalih možemo spomenuti Fua, Hawkinsa, Murphya i Allena koji uvijek mogu nekome zapapriti, ali teško da mogu otići do kraja. Od kvalifikanata ne treba očekivati nešto drastično, jedini koji ima neke izglede je Ding Junhui. Što se s njim dogodilo je pitanje koje muči zaista mnoge? Nakon što je prije dvije sezone izjednačio rekord velikog Stephena Hendryja s 5 osvojenih ranking turnira u istoj sezoni, praktički je nestao. Sezonu je završio šokantnim porazom u 1. kolu SP-a od Michaela Wasleyja i od tada počinje njegov neobjašnjiv pad koji ga je bacio na 17. mjesto svjetske ranking liste.

Samo jedno polufinale ranking turnira ove sezone, i svega nekoliko četvrtfinala je nešto što nije baš za pohvalu uzevši u obzir da u prvim kolima ima slabije protivnike obzirom na ranking. Kvalitetu ima za sam svjetski vrh kojemu i dalje nesumnjivo pripada, i vjerujem da će se tamo ubrzo i vratiti. Da li će to biti već sada? Tko zna, ako uđe u ritam u kvalifikacijama može biti jako opasan i ozbiljno pomrsiti račune mnogima; ali za ozbiljan iskorak trebati će mu puno više o povremenih bljeskova.

Nagradni fond

Ovogodišnji sponzor ponovno je sportska kladionica, a ovaj put to je Betfred; čest partner zadnjih godina. Nagradni fond raste iz godine u godinu, pa tako ove godine iznosi ogromnih 1 500.100,00 funti, od čega će pobjedniku pripasti ček na iznos od 330.000,00 funti. Nije loše, morate priznati…

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • vjesu06.04.2016. u 11:18
    C'mon Ronnie!
    vjesu