Zimski sportovi

Smrt alpske kombinacije

Slavko Boldin • srijeda, 10.01.2018.
Smrt alpske kombinacije
Foto: EPA

Lagano umirem, u tvome sjećanju. Topim se, nestajem, k'o snijeg u proljeću. Recimo da bi tako zvučala nekakva personificirana melodrama u koju je ukomponirana spomenuta uspješnica ITD Banda te u kojoj glavnu ulogu tumači još neko vrijeme egzistentna skijaška disciplina – alpska kombinacija. Odnosno, možda je bolje reći tragedija, sudeći po sudbini ovog nekoć cijenjenog, a danas sporednog lika u zbirci djela zvanoj Svjetski skijaški kup.

Naravno da Miroslav Rus nije u glavi imao tamo neke skijaške discipline dok je pisao ljubavne stihove, no refren ove pjesme slikovito dočarava što će se, u sljedećih nekoliko godina, vrlo vjerojatno dogoditi s najstarijom disciplinom u alpskom skijanju. Ovaj sport na olimpijskim igrama pojavio se davne 1936. godine, a kombinacija, u obliku jedne vožnje spusta i dvije slaloma, bila je jedina disciplina u kojoj su se tada dijelila odličja.

Pojavom veleslaloma pedesetih godina prošlog stoljeća, prva verzija kombinacije je nestala na skoro četiri desetljeća. U tom vremenu, skijaši su dobivali FIS-ove medalje u sklopu svjetskih prvenstava, ali ne i olimpijskih igara, za najbolje kombinirano vrijeme u spustu, veleslalomu i slalomu. Svoj povratak u ranijem obliku, kombinacija je zabilježila na Olimpijskim igrama u Calgaryju, gdje je izvedena kao zasebna utrka i od tada je dio Svjetskog kupa.

Još od tada, ovu zahtjevnu disciplinu prate problemi. U njoj nastupa manji broj natjecatelja nego u bilo kojoj drugoj alpskoj disciplini. FIS je to pokušao popraviti uvevši superkombinaciju (kasnije preimenovanu u alpsku kombinaciju), koja se sastoji od skraćenog spusta ili superveleslaloma i jedne vožnje slaloma (u pravilu s lakšom postavom staze), no bez većih uspjeha. Iako se broj natjecatelja povećao, sam format ostao je nedovoljno atraktivan za širu publiku. U prijevodu, kako to je prije nekoliko godina objasnio Bojan Koprivica, problemi su, naravno, financijske prirode.

Primjer kategorizacije onih koji se odluče na sudjelovanje u alpskoj kombinaciji prikazan je u jednostavnom Vennovom dijagramu.

Slika 1 od 1.

Crveni krug predstavlja one koji pripadaju samom svjetskom vrhu u spustu ili slalomu i oni se najčešće bore za Veliki kristalni globus. S druge strane, u plavom krugu nalazi se grupa skijaša koji nisu među najboljima niti u jednoj od četiri glavne discipline, ali su dovoljno dobri da u kombinaciji osvajaju značajan udio bodova, a ponekad i da ostvare plasman na pobjedničko postolje.

Ovaj smeđi dio, gdje se krugovi preklapaju, sadrži tip natjecatelja koji je gotovo izumro. To su tzv. all-rounderi, svestrani pojedinci koji skijaju sve discipline, no takvi su danas, posebice u muškoj konkurenciji, prava rijetkost. Skijašice su ove sezone na tom području u solidnoj poziciji jer je Mikaela Shiffrin postala konkurentna za najviša mjesta i u spustu te superveleslalomu. Uz nju u svim disciplinama bodove je osvojila i mlada Michelle Gisin, a još nekoliko skijašica skija po tri glavne discipline.

Danas smo, više nego ikad, svjedoci specijalizacije skijaša na dvije discipline. Nekolicina još s kakvim-takvim uspjehom skija i tri, ali trenutno ne postoji natjecatelj koji vozi „kompletan program“. Takvo nešto, još donedavno, nije bio slučaj.

Najveća nagrada ili bar ona koja ima najveću težinu u skijanju jest Veliki kristalni globus. Dobiva ga onaj skijaš koji tijekom sezone skupi najviše bodova u svim disciplinama. Po nekoj logici, ukupni pobjednik Svjetskog kupa je najkompletniji i najsvestraniji skijaš, onaj koji može gotovo jednako uspješno ispetljati slalomske zavrzlame na strmini u Adelbodenu kao i svladati Hundschopf i Kernen-S u Wengenu. Ili bi barem tako trebalo biti.

Marcel Hirscher već sedmu sezonu zaredom grabi prema toj velikoj nagradi. Uspostavio je neviđenu dominaciju u slalomu i veleslalomu, proslavivši nedavno 50. pobjedu u karijeri. Prema mnogo čimbenika, on je u ozbiljnoj utrci da postane najveći skijaš svih vremena, ako već nije. No, Marcel Hirscher vjerojatno nikada neće imati toliko pobjeda u svim disciplinama kao Bode Miller (teško da će uopće ostvariti pobjedu u spustu), toliko olimpijskih medalja kao Kjetil Andre Aamodt, niti će spoznati kakav je osjećaj osvojiti i Streif i Ganslern, kao Marc Girardelli.

Sva trojica bili su i sjajni kombinatorci. Osvojili su zlato u toj disciplini i na svjetskom prvenstvu i na olimpijskim igrama (osim Girardellija, koji zbog komplikacija s državljanstvom nije nastupao na ZOI 1980. i 1984.). Tako možemo zaključiti da je upravo alpska kombinacija najbolji pokazatelj svestranosti skijaša. Stoga, odgovor na pitanje je li Hirscher najveći svih vremena indirektno ovisi o tome koliko valoriziramo kombinaciju kao temeljnu disciplinu u alpskom skijanju.

Promatrajući sportski svijet, ali i društvo u cjelini, odgovor je očit. U nebesa smo dizali Usaina Bolta zbog dok je rušio rekorde na 100 metara, a spavali smo dok su to činili Roman Šebrle i Ashton Eaton u deset puta težoj disciplini. Sjećate li se da su Kenenisa Bekele i Tirunesh Dibaba uživali takav zvjezdani status kao i Jamajčanin nakon svojih pobjeda? Ni ja. No dobro, ne moramo pridavati preveliku važnost ovim pitanjima u sportu. Sport nas ionako ne može naučiti ono što nas na svu sreću ući obrazovni sustav - da je bitno odrasti u kompletne i svestrane pojedince definiranih životnih vrijednosti, a ne u podobne pretendente na pozicije ili fah-idiote.

U takvom svijetu, alpska kombinacija je snijeg u proljeću. Malo tko za nju mari, po njoj gaze i većina samo čeka da nestane. Doduše, obzirom na sve češće blage zime kod nas, ona je snijeg u bilo koje doba. Neki će to pripisati sve osjetnijim klimatskim promjenama, no ne dajte se zavarati. Globalno zatopljenje je ionako samo fake news.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!