Nogomet

Kako je Dinamo u kratkom roku od skupine jakih individualaca postao ozbiljna momčad

Branimir Korać • utorak, 07.08.2018.
Kako je Dinamo u kratkom roku od skupine jakih individualaca postao ozbiljna momčad
Foto: FaH

Ovaj Dinamo i Dinamo u posljednjim sezonama su kao nebo i zemlja. Momčad napokon ima glavu i rep, igra ozbiljan nogomet i shodno tome ostvaruje rezultat. Ne tako davno sve je bilo drugačije, ali bile su dovoljne jedne prave pripreme s trenerom koji zna svoj posao da se sve okrene...

Zaboravimo Rudeš. Susret s Rudešom bio je eksperiment koji nije uspio i koji se neće ponoviti. I Nenad Bjelica vjerovao je kako će ta potpuno izmijenjena momčad lakoćom slaviti, ali pokazala je ono lice koje niti Bjelica, a niti itko oko kluba više ne želi gledati. Jalovo, sporo, bezidejno, bez agresivnosti i - dosadno. Taj susret ne treba biti mjerilo, ali treba biti upozorenje igračima i Bjelici što će se događati ako Dinamo ne bude sa sto posto ulazio u utakmicu pa makar i u HNL-u.

Sve ostalo bilo je potpuno drugačije, uključujući ovaj Dinamo u Kazahstanu. Nakon dugo vremena Dinamo igra sa smislom, vidi se ideja u igri, osjeti agresivnost i želja, a dva segmenta posebno su uočljiva. Obrana je sigurnija i agresivnija, a prema naprijed ide se okomito i na gol, ne više isključivo u širinu s beskrajnim dosadnim i bezopasnim dodavanjima, usporavanjem igre i otvaranjem mogućnosti protivniku za preslagivanje.

To je bio Dinamov ogroman problem. Igrao je jako sporo, nakon osvojene lopte nije tražio brzu tranziciju prema naprijed, igrači su se otvarali za dodavanje na svojoj, a ne na protivničkoj polovici i sve je izgledalo usporeno. Bjelica je to promijenio, gleda se kako što prije i konkretnije krenuti prema protivničkom golu i to ne s jednim ili dvojicom igrača već se linije pomiču i Dinamo ulazi s više igrača u završnicu.

Sve to doprinosi činjenici da Dinamo danas izgleda puno ozbiljnije, čvršće i da je njegova igra napokon gledljiva. S takvom igrom lakše se ulazi i u prilike, lakše se lomi otpor protivnika, praktički nemoguća je misija iz kola u kolo zabijati se u protivnički bunker i pobjeđivati. Malo je onih koji lakoćom lome zatvorene protivnike, Dinamo to nije, a s tim se suočavao u HNL-u iz sezone u sezonu. Djelomično je za to i sam kriv jer nije znao ili htio pokrenuti se i zaigrati brže i bolje. Nije sve u kontroli lopte i 70 posto posjeda. Nogomet se igra za prilike i golove, a do njih je teško doći na način na koji su Modri ranije igrali.

Puno je pozitivnih stvari vezanih uz Dinamo ove sezone, a posebno ćemo istaknuti tri imena.

Nenad Bjelica

Svaka čast posljednjim Dinamovim trenerima, ali Nenad Bjelica donio je ono što je Dinamu nedostajalo i promijenio stvari koje se drugi nisu usudili mijenjati. Rijetki su treneri u Maksimiru imali pravo glasa kod dovođenja igrača, no Bjelicu se tu dosta toga pitalo. Očito je kako su došli oni koji mogu odgovoriti njegovim zahtjevima u igri i ne treba sumnjati da će dobiti pravu priliku.

Bjelica je donio red u Dinamovu igru, ubrzao ju je, a to je bio najveći problem za sve ranije trenere. Ako već nisu uspjeli napraviti da Dinamo izgleda modernije i opasnije, mogli su barem stvoriti kompaktniju i discipliniraniju momčad, ali niti to nije bio slučaj. S bivšim trenerom bečke Austrije i Lecha u Maksimiru su pogodili i ovo je najbolji primjer koliko znači kvalitetno ime na klupi koje je već prošlo europski nogomet, a ne neko već dobro znano 15 puta prožvakano ime iz okolnog bazena.

Na pripremama se očito kvalitetno radilo, vidi se veliki pomak, a to je zasluga trenera. Bjelica nije previše razmišljao niti kada je trebalo ukloniti iz kruga prve momčadi Jana Lecjaksa, Čeha koji je samo iz utakmice u utakmicu dokazivao kako mu nije mjesto u Dinamu. Karijera mu je solidna, ali jednostavno se nije ovdje snašao i nema nikakve svrhe forsirati ga. Na toj strani je Leovac kao daleko kvalitetnije rješenje, mladi Čolina nameće se kao zanimljiva alternativa i Lecjaks je tu višak.

Neće biti nikakvo iznenađenje ako Bjelica usmjeri još nekolicinu prema B momčadi ili da zeleno svjetlo za odlazak na posudbu. Kadar je (pre)velik u ovom trenutku i jasno je da će biti rezova.

Novost je i postojanje više solucija u igri te plan B ako ne funkcionira plan A. Dosad smo uglavnom gledali Dinamo u, netko bi rekao, ravnoj liniji na monitoru. Kako se krenulo, tako se i nastavljalo pa ako i stvari ne bi išle željenim smjerom, ne bi bilo kvalitetne reakcije s klupe. Ove sezone smo naučili kako Bjelica uvijek ima spremnu alternativu pa tako nakon lošeg prvog poluvremena u Beer Shevi ima spremnu kvalitetnu reakciju, isto tako u Astani ušao je Gavranović kada je postalo jasno da će Dinamo imati više prostora i trebati bržeg igrača. To su toliko očite i logične stvari, a u Dinamu ih često nisu znali prepoznati.

Mario Budimir

Budimir nije Bjeličina izmišljotina, ali Bjelica apsolutno maksimalno koristi sve ono što ovakav tip napadača može donijeti. Još prije godinu dana Budimir je odmarao, bio daleko od ozbiljnog nogometa i u biti prekinuo karijeru. Rudeš je tražio napadača, realizatora, došao je u kontakt s Budimirom i tu kreće filmska priča.

Igrač koji je više razmišljao o tome što će raditi nakon završetka karijere, nije niti mogao sanjati da će godinu dana kasnije biti jedan od ključnih igrača momčadi koja grabi prema grupnoj fazi Lige prvaka. U Rudešu se vratio ozbiljnom nogometu, ponovno se našao na nogometnoj mapi i onda je uslijedio poziv iz Dinama.

Trebalo je i njemu vremena, trebale su mu prave pripreme s momčadi i danas je to Budimir koji je oduševljavao u Grčkoj i igrao odličan nogomet. Budimir je donio Dinamu ono što nije imao predugo vremena, napadača koji može u skoku proslijediti loptu suigračima, koji je može zadržati i pronaći slobodnog igrača u naletu, ali i igrača koji će zabiti kada se nađe u pravoj prilici.

Za Budimira je ovo filmska priča, a za Bjelicu veliko bogatstvo. Ovisno o protivniku i načinu igre jednostavno može birati između snažnog i čvrstog Budimira ili brzog i neugodnog Gavranovića ili možda čak obojicu koristiti. Najveći gubitnik u svemu tome je Armin Hodžić koji ima ogromne oscilacije.

Dani Olmo

Kada je iz Maksimirske stigla vijest o čudesnom transferu iz Barcelonine škole nogometa u Dinamo i to kapetana Barcelonine mlade momčadi, prvo pitanje koje se postavilo bilo je - u čemu je kvaka? Zašto bi perspektivni igrač Barcelone došao u Dinamo, u HNL?

Svi su bili uvjereni kako u cijeloj priči netko drži figu u džepu i da će se kad-tad otkriti Olmov "feler". Bilo je vrlo malo onih koji su u tom trenutku razmišljali u smjeru da je dečko jednostavno procijenio kako je to dobar potez jer je Dinamo kao na traci slao igrače prema Europi u unosnim transferima. Olmo je osjetio kako će u Dinamu moći napredovati i dobiti pravu priliku, a to se na kraju i dogodilo te je danas vrhunski igrač. Dečko je povukao sjajan potez.

Odmah po dolasku u Maksimir, Olmo je otputovao s drugom momčadi Dinama u Sisak na prijateljski dvoboj protiv Segeste i tu se već vidjelo u onih par dodira s loptom da dečko ima nešto. Besprijekorno primanje lopte, ali fizički je bio jako tanak. Dijete. Od prvog treninga u Dinamu tvrdili su da ima ogroman potencijal, ali bilo je upitno hoće li znati u Dinamu taj potencijal iskoristiti i hoće li Olmo imati strpljenja i ići korak po korak ili će nakon dvije sezone tražiti novu destinaciju uvrijeđen što nije stalni član prvih 11 nekog tamo Dinama.

Stvari su se odvile na najbolji mogući način za Dinamo, ispravan rad, želja i strpljenje kod Olma i mali Španjolac danas je najpotentniji igrač Dinama i lige. Ima još dosta toga što mora ispraviti, ali u mnogočemu je daleko iznad većine igrača u HNL-u, igrač je koji donosi prevagu i može odlučivati susret. Sve je manje praznog hoda u njegovoj igri, sudjeluje i u fazi napada i obrane te nije nimalo čudno što se spominje kao sljedeći veliki Dinamov transfer, pa možda i najveći.

Protiv Astane je pokazao dio svoje čarolije, nekoliko poteza koji će se pamtiti i to ne poteza na sredini terena bez nekog konkretnog učinka već poteza koji su odlučili utakmicu. Kakvo oslobađanje i prolazak Aničića pa zatim savršena asistencija za Budimira, odličan ulazak u prostor kod zicera koji je propustio i krasan pogodak za konačnih 2:0. Ovakvu lepezu poteza nijedan od ostalih sudionika ovog dvoboja u živoj i ovako važnoj utakmici nije napravio pa možda niti neće.

Olmu već danas cijena vrtoglavo raste i kako je Dinamo "razvojni klub" i neka međustepenica na putu do velikih klubova, teško je za očekivati da će se još dugo zadržati u Zagrebu. Zato treba uživati u njegovim nastupima dok još možemo, pitanje je kada ćemo opet gledati tako kvalitetnog igrača u takvoj ulozi na našim travnjacima.

Momčad

Uz ova tri imena veliki Dinamov dobitak je momčad. Momčad s velikim M. Ne možeš do ovakvih rezultata i igara ako nemaš zajedništvo i atmosferu unutar momčadi. Često igrači to ističu, slušamo priče o zajedništvu i odličnoj atmosferi iz svih klubova tijekom priprema i sezone, ali nerijetko su to floskule. U ovom slučaju očito je kako je momčad na jednom tragu i ima zajednički cilj.

Koliko smo se samo puta nagledali širenja ruku stopera kada nemaju kome dodati loptu pa onda nabijanje napamet jer se igrači ne kreću. Koliko puta je igrač ispao iz igre nakon izgubljene lopte umjesto da se odmah vraćao i pokušavao vratiti posjed. Koliko puta je sve to taktički izgledalo čudno i loše s ogromnim rupama između linija. Neke navike se ne mogu promijeniti preko noći i nemoguće je očekivati da se sve to uspješno ispravilo te da je nestalo. Ali vidi se napredak, vidi se da se radi i da su igrači spremni udvajati, uskakati jedan za drugoga i međusobno se pokrivati. To je to zajedništvo. Zajedništvo je i kada jedan Dilaver skoči na protivnika u zaštitu svog igrača. Sve su to male stvari koje su u biti velike.

To je veliki dobitak za ovaj Dinamo i zato on danas izgleda daleko ozbiljnije. Čak i kada stvari ne idu pravim smjerom, nema panike i nervoze. Čeka se prava prilika jer znaju Modri da će ona doći. Ako smo dugo spominjali kako je kompaktnost Riječana posljednjih sezona za primjer Dinamu koji je imao individualnu, ali ne i momčadsku kvalitetu, sada su Modri napravili i taj iskorak. Promjene koje su napravljene u momčadi su pozitivne, donose rezultata, trener je iz one više razine u odnosu na prethodnike i sada Dinamo ima i ono što mu je nedostajalo. Sezona je tek počela, ali ova momčad definitivno ima još puno potencijala. Nemojte zaboraviti da se Moro tek vraća, da je tu Majer koji se prilagođava ovoj višoj razini i kada oni budu pravi, Bjelica će imati slatke brige.

Ako se po jutru dan poznaje, navijači Dinama imat će puno razloga za zadovoljstvo ove sezone.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • mccmxi23.08.2018. u 13:30
    Dobar trener, karakterni igrači, nema umišljenih zvijezda, mladi igrači koji imaju ogroman potencijal i koji će očito svi imati minutažu kod Bjelice... Sve su to pokazatelji koliko ekipa još ima prostora za napredak. E sada, ako su već tako dobri, kakvi će biti kroz nekoliko mjeseci? :)
    mccmxi
  • Dinko Bilich08.08.2018. u 01:00
    Pa imat će stalno 70 % + posjeda i kontrolu lopte, zavisi kako igrač s balunom i protiv kog igraš. Nema Hodžić oscilacije već je takav tip napadača koji teško prolazi u jačin utakmicama ako ne zabijaš
    Dinko Bilich