Nogomet

Što je sve dovelo do visokog poraza od Španjolske?

Ante Jukić • četvrtak, 13.09.2018.
Što je sve dovelo do visokog poraza od Španjolske?
Foto: EPA

Hrvatska nogometna reprezentacija u Elcheu je doživjela težak poraz i od toga ne treba bježati. Nikakve priče o nevažnoj prijateljskoj utakmici, o mentalnoj i fizičkoj ispuhanosti, problemima s ozljedama i tko zna koje još olakotne okolnosti ne mogu biti jedino i isključivo opravdanje za blamažu u Španjolskoj...

Poraz od raspoloženog domaćina nije problem,dapače, maknemo li na stranu srce i u prvi plan stavimo razum, možemo reći da je bio i očekivan, no jezivih 6:0 za Furiju stvarno je teško „probaviti“, čak i uz najbolju volju. Ipak, sad kad su se dojmovi malo slegnuli, možemo se hladne glave pozabaviti razlozima debakla svjetskih viceprvaka u prvoj natjecateljskoj utakmici nakon ljetne bajke u Rusiji.

Španjolska je, realno, kvalitetnija momčad od Hrvatske

Neuvjerljive predstave i eliminacija Španjolske u ranoj fazi Svjetskog prvenstva s jedne, te već opjevani uspjeh Hrvatske u Rusiji, neizbježno su donijeli prevelika očekivanja od izabranika Zlatka Dalića u ovom dvoboju. Svjetsko prvenstvo je posebna, specifična priča i izvlačiti neke zaključke na osnovu prezentacija u Rusiji potpuno je pogrešno. To što je Hrvatska službeno druga reprezentacija svijeta, ne znači nužno da sad automatski u svaku utakmicu ulazi ili kao favorit ili barem kao ravnopravan protivnik, bez obzira tko bio s druge strane terena. Uostalom, Španjolska je uoči dvoboja u Elcheu puno bolje kotirala na kladionicama, a to je podatak koji ipak nešto govori. Ako ćemo biti iskreni, svatko od nas, kad u stranu makne sentimentalnu privrženost našoj reprezentaciji, svjestan je kako je Španjolska kvalitetnija momčad od Hrvatske.

Španjolska u poletu i zanosu, Hrvatska mamurna i usporena

U prvom odlomku istaknuli smo španjolsku kvalitetu kao osnovni razlog poraza Hrvatske u Elcheu, a sad ćemo se pozabaviti faktorima koji su doveli do rezultatske katastrofe naše reprezentacije. Za početak, treba istaknuti dijametralno suprotna stanja dvaju reprezentacija uoči ovog dvoboja. Španjolska je, nakon neuspjeha u Rusiji, u novi ciklus ušla s novim izbornikom i nekolicinom novih igrača, nešto drugačijom filozofijom igre i općenito puna želje i poleta, želeći valjda što prije u zaborav potisnuti Svjetsko prvenstvo i ponovno se pozicionirati kao jedna od najjačih reprezentacija svijeta. Vidjelo se to već u dvoboju protiv Engleske na Wembleyju, a posebno, nažalost, protiv nas, kad su se nakon nešto ukočenijeg starta Španjolci „razletjeli“ terenom i do vrha napunili mrežu Lovre Kalinića. Za razliku od Furije, koja je jedva dočekala prve utakmice nakon Rusije, Hrvatska je bila u potpuno drugačijem filmu. Mentalno potpuno prazni, a dobrim dijelom i fizički nedovoljno spremni, naši su reprezentativci jednostavno bili nedorasli protivnik i dogodilo se to što se dogodilo. Da bi u Elcheu moglo biti „škakljivo“, pokazala je već i utakmica s Portugalom, u kojoj su naši reprezentativci također ostavljali puno prostora protivniku, samo što je u tom dvoboju Portugal bio manje raspoložen/kvalitetan nego Španjolska pet dana kasnije, pa je i končanih 1:1 „zamaskiralo“ nedostatke u našoj igri.

Hrvatska ipak nema toliku širinu

Iako nam se ponekad čini kako imamo pregršt kvalitetnih igrača i kako ne trebamo brinuti ako netko od standardnih igrača nedostaje, činjenica je kako ipak nismo toliko „široki“. Imamo, doduše, podosta igrača koji mogu odigrati svoje role su dobrim europskim klubovima, no ako ćemo gledati onu najvišu razinu, a Španjolska je upravo ta razina, vidjet ćemo da smo tu onda dosta „tanki“. I nije tu ništa sporno. Teško ijedna reprezentacija može bezbolno nadomjestiti 3-4 igrača iz standardne postave, pogotovo je to teško nama, koji ipak nemamo toliku igračku bazu. U ovakvim prilikama najbolje se vidi kako su neki igrači koje smo često uzimali „zdravo za gotovo“, a nekad čak i podcjenjivali (Mandžukić, Lovren) trenutno ipak klasa više u odnosu na one koji bi ih trebali zamijeniti. Hrvatska u svojim redovima ima ponajboljeg igrača svijeta, ima još pokojeg vrhunskog igrača, ali ima i onih koji nisu „top“ razred svjetskog nogometa. Ponekad se, naravno, taj nedostatak može „sakriti“, no ovog puta razigrana Španjolska brutalno je iskoristila sve slabosti naše reprezentacije.

Splet nesretnih okolnosti u prvom poluvremenu

Često znamo reći kako nogomet može biti okrutan, a ovo je bio baš pravi primjer toga. Hrvatska je uvodnih 20-ak minuta odigrala vrlo dobro, bila čak i opasnija od domaćina, a onda je u samo nekoliko minuta sve otišlo u krivom smjeru. Sve je započelo ozljedom do tog trenutka odličnog Vrsaljka, umjesto koga je u igru ušao nezagrijani Rog, koji, uz to što mu pozicija desnog bočnog nije prirodna, općenito vrlo malo igra u Napoliju . Uslijedila su potom tri brza gola Španjolske iz praktički tri udarca, i odjednom je Hrvatska iz vrlo dobre, došla u poziciju da gleda kako primiti što manje „komada“ i što prije pokupiti se iz Elchea. Tko god je igrao nogomet, zna koliko mala razlika može biti između podnošljivog poraza, nekad čak i remija ili pobjede, i rezultatske katastrofe. I kao što nas je sreća nekoliko puta pogledala u Rusiji i omogućila nam povijesni uspjeh, tako možemo reći da je u Elcheu sve što je moglo pošlo krivo.

Dalićevo isprobavanje taktičkih zamisli

Iako je visoki presing naše reprezentacije u samom početku dvoboja djelovao dobro i omogućio nam nekoliko odličnih prilika, to ipak nije način na koji Hrvatska može 90 minuta igrati protiv Španjolske i reprezentacija iz samog vrha svjetskog nogometa. Čak i u tom razdoblju, u kojem domaća reprezentacija nije imala izrazitih prilika, stekao se dojam da svaki put kad izabranici Luisa Enriquea probiju prvu liniju našeg presinga i iznesu loptu do centra, opasnost „visi u zraku“. Hrvatska ima kvalitetu za pritisnuti visoko i nadigravati se s većinom protivnika, no ipak postoje utakmice u kojima je potreban oprezniji pristup. U srazu sa Španjolskom, Njemačkom, Brazilom, Francuskom i ostalim vrhunskim reprezentacijama naša reprezentacija najviše šanse za uspjeh ima s nešto zatvorenijom varijantom i brzom tranzicijom, što smo se, uostalom, iz prve ruke mogli uvjeriti u prošlosti.

Kakva su točno bila Dalićeva razmišljanja uoči ovog dvoboja, ne znamo, no za pretpostaviti je kako je i on svjestan da ovo nije najbolja taktika za suprotstaviti se Španjolskoj i da je ovu utakmicu iskoristio za isprobavanje nekih svojih zamisli. U kategoriju isprobavanja taktičkih zamisli možemo staviti i ulazak Roga na desni bok, jer sigurno je da se Dalić na takav potez ne bi odlučio da mu je u ovoj utakmici rezultat bio primaran. Ako pouke izvučene u Elcheu budu koristile našem izborniku u sljedećim utakmicama, a posebno u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, možemo reći kako ovaj poraz i nije baš toliko loš kako sam rezultat sugerira.

Kad, dakle, pogledamo sve gore navedeno, možemo vidjeti da je rezultatski debakl hrvatske nogometne reprezentacije u Elcheu uvjetovan brojnim čimbenicima i spletom okolnosti koje se rijetko kad poklope u istom trenutku. Naravno, pogrešno bi bilo ovaj „teniski“ poraz pripisati samo tome i prijeći preko njega uz komentar: „Pa što, događalo se i većim reprezentacijama u puno važnijim utakmicama, ovo je ionako bio nevažan dvoboj“. Izgubiti 6:0 uvijek izaziva neugodan osjećaj, čak i ako se igra „na dva mala“ iza zgrade, a kako onda ne bi kad govorimo o svjetskim viceprvacima. Upravo zato, zbog visokih standarda koje su rezultatom u Rusiji sami sebi postavili, Zlatko Dalić i njegovi izabranici moraju prihvatiti svoj dio krivnje i ispraviti greške koje su i sami napravili u Elcheu, te učiniti sve da već protiv Engleske na Rujevici gledamo puno bolju Hrvatsku. Ono što je dobra stvar u nogometu i sportu općenito, je činjenica da uvijek postoji sljedeća utakmica i prilika da dobrim rezultatom vrlo brzo u povijest pošaljete utakmice poput ove u Elcheu.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!