Košarka

Glen Davis ili kako je hrvatska košarka još jednom pokleknula

Jan Šneler • srijeda, 10.10.2018.
Glen Davis ili kako je hrvatska košarka još jednom pokleknula
Foto: EPA

Godine krivih odluka, posrtanja i čestih kompromisa nisu nas ništa naučile. Ponovno su se dogodile iste greške i ne nazire se kraj takvom poslovanju...

Koliko će nam još trebati Glen Davisa?

Prije svega važno je naglasiti kako ovo nije kritika vodstvu Zadra ili ljudima angažiranima oko spomenutog transfera. To je jednostavno kritika načinu poslovanja u većini hrvatskih klubova, naročito košarkaških. Osim Cedevite, dva hrvatska kluba koja se još natječu u regionalnoj ABA ligi su Zadar i Cibona. Upravo zato mislimo da je najbolje njih istaknuti kao najnegativnije primjere dovođenja "pojačanja", igrača koji previše koštaju za ono što nude.

Dotaknimo se ipak još malo Glena Davisa. Amerikanac, 32-godišnji centar, NBA prvak iz 2008. godine, što može poći po zlu? Pa, prije svega činjenica da čovjek nije igrao profesionalnu košarku nekoliko godina. Popularni Big Baby bio je dobar igrač, fizički snažan iako ne pretjerano visok. Da ga je Zadar doveo prije četiri godine, bilo bi to veliko pojačanje. No, misli li itko realan da ga je Zadar mogao dovesti kada je bio u relativnom naponu snage?

Budimo do kraja realni i iskreni. Zaboravimo konačno na prošlost, slavnu povijest, trofeje, parole kako je "Zadar stvorio košarku". Što privlači košarkaša da dođe u neki strani klub? Novac, ambicija kluba i onda još malo novac. Tek poneki će doći jer ima nekog prijatelja, kontakte s klubom i slično. Silni Amerikanci koji igraju po Kini, Europi, u nižim ligama, sigurno ne dolaze zbog ljubavi prema tamošnjoj kulturi, povijesti i dobrim ljudima. Novac je presudan, a ako se radi o nekim izvanserijskim igračima, često utjecaja ima i rezultat, odnosno ambicije kluba.

Znate kome su važni prošlost, povijest, trofeji i one parole? Domaćim igračima, klincima na igralištu koji igraju košarku iz ljubavi jer još ne znaju da te za sport netko u budućnosti želi i platiti. Tih klinaca, te djece zadarske, zagrebačke, splitske, osječke najmanje ima u zadarskim, zagrebačkim, splitskim i osječkim klubovima. Malog Juru iz Zadra možeš dobiti riječima kako nosi dres koji su nosili Krešo Ćosić, da se skida u svlačionici u kojoj se Pino Gjergja tuširao. Filip iz Zagreba će slušati otvorenih ustiju kad mu pričaš da je u toj dvorani veliki Dražen Petrović dizao publiku na noge, da je nastupom za Cibonu u društvu Mihovila Nakića ili Andre Knege. Mislite li iskreno da će Davisa ili nekog drugog stranca osvojiti priča o Ćosiću, Draženu, Nakiću i drugim velikanima naše košarke?

Nije ovo isprazno razmišljanje kako se romantika treba vratiti i kako će domaći dečki igrati bolje od svih stranaca. Vrlo vjerojatno neće i to je čista logika. Ovo je samo kritika jednog sustava, načina poslovanja koji nema nikakvog smisla. Financijskog, sportskog, marketinškog, apsolutno pogrešna filozofija i shvaćanje današnjeg sporta.

Koji je cilj gomilanja stranaca?

Uzmimo sada drugu stranu priče. Klubovi poput Crvene zvezde ili Cedevite ne štede na stranim pojačanjima i to su često jako dobra i skupa pojačanja. Međutim, jedna je velika razlika u odnosu ta dva kluba i primjerice Cibone i Zadra s druge strane.

Zvezda i Cedevita se bore za vrh ABA lige i igraju u Eurokupu. Ambicije su velike, novca ima (s ogradom da Cedevita ipak troši privatni, a Zvezda javni novac) i u konačnici ima i rezultata. Koliko oni prate ulaganja, upitno je, no nitko ne može reći da su ta dva kluba neuspješna. Samim time, logika da se ciljano pojačava momčad ima smisla.

Zadar i Cibona nisu u vrhu ABA lige. Zadar još nekako može proći u gornji dom, dok Cibona niti to ne može. Postavlja se pitanje: Ako se dovodi Amerikanac, koji sigurno neće igrati za minimalac, koji je cilj? S čime bi klub bio zadovoljan? Je li cilj biti te sezone sedmi umjesto deveti? Je li cilj biti u prvih šest? Sudeći po kupovinama, transferima i rosterima, cilj tih klubova je biti tek nešto bolji nego prethodne sezone.

Uzmimo u obzir realni scenarij. Davis slijeće u Zadar i nakon obilatog obroka u McDonald'su sjeda u prostorije kluba i potpisuje ugovor. Što se sljedeće događa? Pretili američki centar će sigurno biti atrakcija za navijače. Pokazao je to i njegov prvi trening koji se nije niti održao. No, budimo iskreni. Misli li itko da bi Zadar s Davisom mogao opasnije zaprijetiti Zvezdi, Cedeviti, Budućnosti? Bi li Zadar mogao doći do bilo kojeg trofeja ove sezone?

Gotovo sigurno ne bi jer kada bi mogao, onda bismo govorili o top igraču NBA kvalitete čija bi plaća bila sigurno veća od često spomenutih 150 tisuća eura koliko je trebao dobiti. Isto tako, u tom slučaju bi igrao u malo većim klubovima, a ne bi tražio ugovor u malom Zadru. Marketinški bi možda Zadar dobio nešto prostora u medijima, malo bi se spominjao klub, ali bi jasno sve iščezlo nakon par dana.

Znači, sukus svega je dovođenje stranaca radi malo boljeg plasmana, nepotrebno trošenje sredstava na strane igrače koji vjerojatno neće dugo ostati u klubu i u većini slučajeva ostavit će iza sebe rupu koju će klub teško pokrpati.

Reprezentacija je igrala prije mjesec dana

Prije nešto malo manje od mjesec dana, 17. rujna Hrvatska je u Gdanjsku izgubila od Poljske. Pisali su se tekstovi i tekstovi o uzrocima poraza, o krivom radu s mladim igračima, pogrešnim ljudima i slično. Manje od 30 dana kasnije, Zadar je gotovo doveo pretilog američkog centra koji tri godine nije igrao, dok je Cibona dovela centra koji je kruh zarađivao u košarkaški razvijenim zemljama poput Libanona i Slovačke.

Sve te priče kako se treba okrenuti mladim domaćim igračima koji će činiti kostur buduće reprezentacije, koji će dugoročno voditi klub pale su u vodu. Nitko ne kaže kako su mladi igrači vrhunski individualci koje samo treba ubaciti u momčad i trofeji su tu. Dapače, uvjeren sam da bi Zadar ili Cibona okupljanjem takvih ekipa ispale iz ABA lige. Međutim, čega se to boje ti klubovi? Odlaska sponzora, velikih imena, čega točno?

Zar nije najlakše krenuti ispočetka kada si dotaknuo dno. Budimo iskreni, bez obzira na to što su ti klubovi predstavljali u našem kolektivnom sjećanju, dotaknuli su dno. Tribine su prazne, sponzora praktički niti nema, pogledi legendi kluba su tužni i isprazni kada gledaju rezultate nekad velikih klubova. Kada je, ako nije sada, vrijeme da se ti klubovi okrene mladim igračima, pomlatku, igračima koje mogu modelirati, koje će graditi od samih početaka i moći s njima nešto ozbiljnije napraviti.

Mukotrpan je to put, prepun padova, slabih rezultata, kritika i osporavanja, ali je u ovoj situaciji jedini ispravan. Ovakav način funkcioniranja i rada dugoročno je loš, neisplativ i koban. Ne samo da je koban nego je poguban jer za par godina, razni košarkaški portali i američke emisije neće pisati i govoriti o hrvatskim košarkaškim klubovima kao onima koji su doveli bivše NBA zvijezde, već kao ugaslim klubovima koji su imali slavnu prošlost. Na ljudima koji vode te klubove, ako imaju osjećaj odgovornosti je da se potrude da hrvatske košarkaške institucije budu dio sportskog pregleda a ne TV kalendara.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • qvestor11.10.2018. u 11:07
    to se priča za zavezdu zato jer je vučić veliki navijač zvezde, ali ni to im nije pomoglo prošle sezone Budućnost je prvak aba lige i igra europaligu gdje je najviše novca, a Crnu Goru i Budućnost nitko ne spominje, dakle može se ali treba promijeniti pristup igrača u hrvatskim klubovima i... [više na forumu]
    qvestor
  • neverbored10.10.2018. u 23:25
    Jan, ima nekih činjenica koje bi potkrijepile tvrdnju da Cedevita uglavnom troši privatni, a Zvezda javni novac? Statistika prihoda?
    neverbored
  • qvestor10.10.2018. u 13:52
    Nije to neka nova revolucionarna ideja da trebaju igrati mladi igrači koji će kasnije postati nosioci igre u svojim klubovima i reprezentaciji to svi znamo odavno, ali postavlja se pitanje kako reagiraju ti mladi igrači? Ne slažem se sa autorom teksta da je dovoljno da samo igraju u domaćem... [više na forumu]
    qvestor