Hrvatski rukometaši ne znaju što su to božićni blagdani. Osim dva slobodna dana koje dobiju oko Božića i isto toliko oko Nove godine, reprezentativci su u ovo doba godine već tradicionalno na pripremama za velika natjecanja.

Prva faza trajala je tri dana, dečki su slobodno dobili od 23. do 26. prosinca i već za 'Štefanje' su krenuli put Poreča na drugu fazu priprema.

U gustom ritmu između reprezentativnih i obiteljskih obaveza ipak smo dobili priliku popričati s nekima od njih uoči svjetske smotre u Njemačkoj i Danskoj.

Ritam je naporan čak i u prvoj fazi priprema, kad se radi tek na fizičkoj spremi. U roku od dvije minute rukometaši su stigli u trešnjevačku Kutiju šibica, preodjenuli se i već je krenulo istezanje na parketu. Na tribini sam čekao tri imena, no nade su mi brzo pale u vodu.

'Koga trebaš?', viknuo mi je glasnogovornik Maraš ugledavši me na tribini. 'Izbornika, Horvata i Ivića', odvratio sam i čekao njegovu reakciju. Za dvije minute užurbanim korakom se vraćao s našim vratarom poljskog Kielcea. 'Evo sorry, gusto nam je, danas riješi Filipa, pa se kasnije čujemo za ostale'.

Iako susretljiv i ugodan, i Ivić je nekako odavao dojam da je 'na iglama', stoga sam požurio sa svojim pitanjima. Krenuli smo laganim presjekom Ivićeve posljednje dvije godine, razdoblja koje je proveo u poljskom prvaku.

"Svašta se izdogađalo u ove dvije godine. Upravo kad sam došao, Kielce je postao prvak Europe. Prva godina je bila odlična, puno sam branio i tad sam dobio i priliku na SP-u u Francuskoj. U drugoj sam sezoni imao dvije teške ozljede, operaciju meniskusa i lakta, godinu dana sam pauzirao u reprezentaciji i klubu. Sada je početak treće sezone, osjećam se fizički jako dobro i spreman sam."

Cijeli intervju pročitajte na Vijesti.hr.