Automoto

Toyota i Hyundai u borbi za momčadski naslov, više kandidata za pojedinačnu titulu

Sportnet • utorak, 15.01.2019.
Toyota i Hyundai u borbi za momčadski naslov, više kandidata za pojedinačnu titulu
Foto: EPA

Velike promjene odrađene su i u sastavima momčadi. I ove će godine nastupiti četiri, ali nažalost, zasad samo s 10 potvrđenih sjedala za cijelu sezonu. No, krenimo redom.

AUTOR: Blizunj

TOYOTA GAZOO RACING WRT

Branitelj momčadskog naslova japanska je momčad sa sjedištem u Finskoj i Estoniji, a naslov je došao samo dvije godine nakon povratka u ovo natjecanje. Ulaganja su se brzo isplatila, a naslov je došao kao potvrda činjenice koja se protezala kroz cijelu godinu – Toyota je bila najbrži auto u 2018. Momčad predvođena legendarnim Tomijem Makinenom kao menadžerom bila je sastavljena redom od „domaćih“ uzdanica; Estonca Otta Tanaka te te finskog dvojca - veterana Jarri-Matti Latvale te mlade uzdanice Esapekke Lappija.

I dok se Latvala mučio kroz prvi dio sezone u kojem je imao dosta odustajanja, Tanak je s nekoliko dobrih izvedbi (pobjeda u Argentini) zasjeo na čvrsto treće mjesto u poretku. Pobjeda u Finskoj sredinom sezone označila je početak fenomenalne serije u kojoj je vezanim pobjedama u Njemačkoj i Turskoj zasjeo na drugo mjesto u poretku te se prometnuo u legitimnog kandidata za naslov. Međutim, unatoč dobroj vožnji, uslijedila su odustajanja i u Walesi i u Kataloniji pa je pred završnicu u Australiji naslov ostao samo teorija. Ipak, brzina koju je pokazao kroz čitavu sezonu dala je naslutiti da je Tanak potpuno sazreo kao vozač te se u kombinaciji s brzom Toyotom prometnuo u jednog od glavnih kandidata za naslov u 2019.

Lappi je čitavu sezonu učio i vrijedno skupljao bodove što mu je naposljetku donijelo i 126 bodova i 5. mjesto u poretku. Samo dva boda više na 4. skupio je upravo Latvala koji je s nastupima u završnici ipak isprao loš okus sa starta sezone, a pobjeda u Australiji donijela mu je nastavak nevjerojatne serije od najmanje jedne pobjede u svakoj sezoni od 2008. godine, Osim toga, osigurao si je i novi ugovor u Toyoti.

Lappi je pak sve dogovorio s Citroenom, a treće sjedalo u Toyoti pomalo je neočekivano pripalo najkontroverznijem vozaču današnjice – Krisu Meekeu. Sjeverni Irac prošlu je sezonu započeo u Citroenu, u autu u čijem je razvoju sudjelovao otpočetka. Međutim, sezona je bila za zaborav, jedan podij (3. u Meksiku) i nekoliko uzastopnih vozačkih grešaka koje su kulminirale teškim izlijetanjem u Portugalu, rezultiralo je momentalnim otkazom. Meeke se tako preko noći našao „na cesti“, a duga povijest vozačkih grešaka i neobuzdanih vožnji nije dala naslutit da ćemo ga skoro gledat u WRC-u. Međutim, Tomi Makkinen mislio je drugačije te je ukazao povjerenje Meekeu davši mu u ruke najbrži auto WRC-a.

Vojska Meekovih fanova, ali i svih fanova pomalo neobuzdane vožnje koji u Meekeu vide djelić duha Colina McRaea, oduševljeno očekuje njegov povratak u WRC. Bit će iznimno zanimljivo vidjeti hoće li Meeke smiriti svoje strasti i iskoristiti puni potencijal kako Toyote, tako i onaj vlastiti.

Glavni problem Toyote definitivno je nepouzdanost auta koje je u 2018. imalo previše neobjašnjivih kvarova koji su se nekako posebno okomili na Latvalu, a u Walesu su borbe za naslov koštali i Tanaka. Najveći upitnik pred novu sezonu za Toyotu tako ostaje hoće li uspjeti pronaći balans između već dokazane brzine i nužno potrebne pouzdanosti auta. Uspiju li, onda je Tanak sigurno glavni pretendent na naslov, a obrana momčadskog sigurno ne bi trebala biti upitna.

HYUNDAI SHELL MOBIS WRT

Korejska momčad sa sjedištem u Njemačkoj nikako ne može pobjeći od aure gubitnika. Od 2000. godine i prvog ulaska u WRC pa do povratka 2014. godine, Hyundai nije osvojio nijedan naslov – ni momčadski ni vozački, a samo 10 pobjeda u tom razdoblju njihovih vozača krajnje je mizeran rezultat s obzirom na nemala ulaganja u razvoj njihovog i20 Coupea. U 2018. godini bili su strašno blizu prvog naslova, i vozačkog i momčadskog. Vodeći vozač, Belgijac Thierry Neuville, u sezonu je ušao odlično te je prvu polovicu sezone završio kao uvjerljivo vodeći u ukupnom poretku – podiji na Korzici i u Argentini te pobjede u Švedskoj, Portugalu i Sardiniji (potonja u foto finišu s Ogierom) donijeli su mu čak 27 bodova prednosti pred Ogierom, a Hyundaiju uvjerljivu prednost pred Toyotom i M-Sportom.

Ipak, sve poslije toga bilo je za zaborav, gomilali su se problemi i odustajanja, a prednost se samo topila iako ni Ogier nije briljirao, dapače. Konačan antiklimaks Neuvillea i Hyundaija dogodio se u Walesu gdje je nekoliko vozačkih grešaka potpuno poremetilo Belgijca dok je Ogier istovremeno došao do pobjede i ukupnog vodstva. Iako se u Australiju pošlo sa samo 2 boda razlike među njima, nova serija grešaka rano je stajala Neuvillea makar i pomisli o prvom naslovu – morao se zadovoljiti sa četvrtom titulom viceprvaka, a da stvar bude gora, Hyundai ni izbliza nije uspio ugroziti vodstvo Toyote u momčadskom poretku.

Ipak, za to je najmanje odgovoran bio upravo Belgijac koji je skupio dovoljno bodova, pravi podbačaj ostvario je drugi vozač s punom sezonom – Norvežanin Andreas Mikkelsen. Čovjek koji je u Hyundai došao kao već dokazan vozač s dugogodišnjim iskustvom u WRC-u te čak tri reli pobjede, u 2018. godini nikako nije bio svoj. Osim trećeg mjesta u Švedskoj, Mikkelsen nije ostvario nijedan podij niti ijedan značajniji rezultat, a osobito je katastrofalan bio na asfaltu gdje su njegova vožnja te opetovani komentari kako se privikava na auto, kod reli fanova izazivali podsmijeh, a kod vodstva u Hyundaiju teške glavobolje. Samo 84 boda u cijeloj sezoni bili su ispod svake razine, a takav učinak bio je i dosta bitan faktor u neuspjehu kolege mu Neuvillea – dok je Ogier imao pomoć od svojih momčadskih kolega koji su mu se izmicali kad je trebalo te oduzimali bodove konkurentima, Mikkelsen nijednom nije došao u situaciju da na taj način pomogne Neuvilleu s obzirom da je obično tavorio na samom dnu poretka ili je utrke završavao u jarku pokraj ceste.

Nešto veću podršku Neuville je imao kod drugog dvoje momčadskih kolega koji su dijelili treći auto – riječ je o Španjolcu Daniju Sordu i Novozelanđaninu Haydenu Paddonu. Sordo je odradio sedam relija – one na tvrđoj podlozi i asfaltu, a Paddon one na šljunku i mekšim podlogama. Kako su obojica specijalisti za takve vrste relija, bili su zapravo sjajna kombinacija za treće sjedalo. I nisu podbacili – Sordo je s dva podija i dva četvrta mjesta, ali i dva odustajanja, ostvario 71, a Paddon s dva podija uključujući i iznenađujuće drugo mjesto u Australiji ukupno 73 što je skoro rezultat jednak Mikkelsenu koji je odradio sve relije u sezoni.

Menadžment Hyundaija očito nije očekivao ovakav razvoj situacije pa su novu sezonu morali planirati imajući u rukama važeći ugovor od čovjeka koji ga je najmanje zaslužio – Mikkelsena. Neuville je morao produžiti, a treće sjedalo je bilo upitno. Dugo se spekuliralo o tome da će ga Sordo i Paddon opet podijeliti, ali onda se pojavio Sebastien Loeb. Veliki Francuz i deveterostruki prvak ostao je bez angažmana u WRX-u (rallycross) gdje je nastupao zadnjih godina, a kako su mu tri odrađena relija u Citroenu uključujući i senzacionalnu pobjedu u Kataloniji vratila stari žar – novi angažman u WRC-u nametao se kao sve ozbiljnija opcija.

Kako Toyota za njega više nije imala mjesta, a M-Sport i Citroen novca, kao jedina opcija nametnuo se Hyundai. Kako se Loeba isplati čekati i ispuniti mu sve želje, Hyundai je dugo držao Sorda i Paddona na vatri, a na koncu je ispalo da Loeb želi voziti 6 relija. S obzirom da su i Sordo i Loeb specijalisti za asfalt i tvrde podloge, bit će zanimljivo vidjeti kako će se točno ovaj dvojac podijeliti – ono što se zasad zna jest da će Loeb nastupiti na prva dva relija u Monte Carlu i Švedskoj.

Na kraju je izvisio Hayden Paddon – po prvi put nakon pet godina za njega nema mjesta u WRC-u, a zbog sponzorskih veza s Hyundaijem u Novom Zelandu, prelazak u drugu momčad vrlo je teško za očekivati. Ni solidni rezultati nisu mu pomogli, a da je stvar lako mogla završiti drugačije najbolje pokazuju glasine da je Mikkelsen angažirao odvjetnike kako bi osigurao poštivanje davno potpisanog ugovora koji mu jamči punu sezonu u WRC-u. Ostaje za vidjeti hoće li Paddon naći načina za bar neke nastupe u ovoj sezoni, bilo u četvrtom autu u Hyundaiju, bilo u WRC Pro ili WRC2.

Spomenimo i promjene u menadžmentu; loši rezultati u 2018. glave su koštali glavnog menadžera Michela Nandana dok će njegovo mjesto preuzeti zamjenik Andrea Adamo. Hoće li ijedna od ovih promjena donijeti Hyundaiju nasušno potreban naslov u ijednoj kategoriji, ostaje za vidjeti. Auto je u 2018. pokazao puno slabosti, osobito na brzom šljunku (Finska, Australija), ali Neuville je pokazao da se njime može pobjeđivati i konkurirati za naslov. U svemu tome neće odmoći ni veliko Loebovo iskustvo iako će mu testiranje biti minimalno s obzirom da u Monte Carlo dolazi skoro izravno iz Perua gdje nastupa na reliju Dakar.

M-SPORT WORLD RALLY TEAM

Turbulentna sezona je iza jedine privatne momčadi u WRC-u. Britanska kompanija u vlasništvu Malcolma Wilsona u sezonu je ušla kao branitelj oba naslova, a na kraju su obranili samo vozački. Dvije sezone velikih ulaganja u auto koja su omogućila Ogieru dva naslova, jako su istrošila Wilsonov budžet pred ulazak u novu sezonu. Kada se tome doda i činjenica da je Ford značajno smanjio svoje sponzorstvo u razvoj Fieste, jasno je da je pred M-Sportom iznimno teška sezona. U jednom trenutku činilo se da je i nastup u WRC-u upitan, ali na kraju su ipak pronađena sredstva za nastup, uglavnom iz Wilsonovog novčanika..

U 2018. Ogier je kao neprikosnoveni prvi vozač ušao dosta loše uz veliki zaostatak za Neuvilleom na sredini sezone. Najniži trenutak u borbi za naslov dogodio se poslije Turske kada je Ogier pao na treće mjesto u ukupnom poretku, ali otad pa nadalje, sve je krenulo prema bolje. Pobjede u Walesu i drugo mjesto u Kataloniji donijeli su mu vodstvo pred Australiju gdje ga je i obranio pokazavši još jednom pobjednički mentalitet kakvom trenutno u WRC-u nema ravnog. Ipak, problemi s financijama u M-Sportu primorali su Francuza na promjenu sredine i povratak u matičnu momčad – francuski Citroen. S obzirom na sve jaču konkurenciju, a i godine, Ogier je svjestan da će teško sustići ili nadmašiti devet Loebovih pa mu preostaje još jedan rekord kojeg realno može srušiti – osvojiti naslove s tri različite momčadi što još nikome nije uspjelo.

Kod borbe za naslov, Ogier je imao pomoć svojih momčadskih kolega Evansa i Suninena koji su ga u nekoliko navrata propuštali ispred sebe u poretku, posebno očito u Finskoj gdje je Ogier odradio svoj najlošiji reli u sezoni. Velšanin Elfyn Evans u sezonu je ušao s velikim očekivanjima nakon što je 2017. ostvario senzacionalnu pobjedu u Walesu, ali u 2018. nije ni izbliza ostvario takve rezultate. Sezonu punu grešaka i pehova Evans će što prije pokušati zaboraviti i samo zahvaljujući besparici u momčadi dobio je povjerenje Wilsona i za novu sezonu.

Suninen je mladi vozač u kojeg M-Sport ulaže već neko vrijeme i iza njega je sezona učenja u kojoj je zaradio i jedno treće mjesto (Portugal). Solidan dojam u nekim utrkama ipak je zasjenjen nekim vrlo lošim izvedbama i vozačkim greškama, ali mladi vozači moraju se istrpiti, a u ovakvoj situaciji u M-Sportu i nemaju nekog izbora.

Odlazak Ogiera označio je i odlazak nekih sponzora, prije svega Red Bulla, a sve to dovelo je do toga da za Francuza nije dovedena zamjena. Ne samo to, već je izgledno da će u dobrom dijelu sezone M-Sport nastupiti s dva auta. Ipak, u posljednji trenutak pronađena su sredstva za treće auto na prva dva relija, a za upravljačem će biti Šveđanin Pontus Tidemand koji je u WRC-u još od 2012., ali je većinu vremena uz solidne uspjehe proveo u WRC2, od 2015. u Škodi koju je napustio na kraju prošle sezone. Unatoč tome, Tidemandovo iskustvo u autima WRC specifikacije je minimalno i veliko je pitanje kako će to izgledati na velikoj sceni. O nastupu u ta dva relija sigurno leži i njegova budućnost na ovoj razini.

Vjerojatno je da će kroz sezonu M-Sport uz dva stalna vozača davati priliku i nekim novim licima pa će tako osim Tidemanda priliku dobiti i Englez Gus Greensmith, dosad vozač M-Sporta u WRC2, a zasad mu je potvrđen samo nastup u Portugalu.

Ovo je definitivno sezona koju su u M-Sportu s rezultatskog gledišta već otpisali, auto je na razini prošle sezone, provedena su minimalna ulaganja u njegov razvoj i od dosta loše i neiskusne postave bez Ogiera ne treba očekivati čuda. Osvoje li makar i jedan podij, bit će to uspjeh. Puno važnija stvar za M-Sport u ovoj sezoni bit će pronaći sponzore kako bi si osigurali budućnost u WRC-u. Upravo zato je alfa i omega momčadi, Malcolm Wilson, ove sezone odlučio prepustiti upravljanje sportskog dijela Richu Milleneru dok će se on sam posvetiti upravo marketinškom dijelu i pronalasku sponzora što u novoj sezoni jest najvažniji cilj M-Sporta.

CITROEN TOTAL WORLD RALLY TEAM

Najlošija momčad 2018. godine uvjerljivo je bio francuski Citroen. Još od odlaska Sebastiena Loeba 2012. godine i kraja zlatnog doba i berbe naslova, Citroen je u velikoj krizi rezultata kojoj u 2019. konačno žele stati na kraj. Promjena u momčadi je totalna, nijedan od vozača nije preživio rez, a dva nova pokušat će u nepotpunom sastavu i bez glavnog sponzora vratiti Citroen na pobjedničke staze.

Još od 2014. godine kada su u Citroenu odlučili razviti svoj C3 oko prvog vozača Krisa Meekea pa sve do sredine prošle sezone, momčad je bila rastrgana i bez jasne vizije. Puno se vozača promijenilo za upravljačem, a iako auto nije bio loš, rezultati su konstantno izostajali. U 2018. godinu Meeke je opet ušao kao prvi vozač i jedini koji ima iza sebe pobjedu u WRC. Drugo stalno sjedalo pripalo je neiskusnom, ali obećavajućem Ircu Craigu Breenu dok su treće dijelila čak trojica – povratnik na tri relija i legenda Citroena Loeb, Mads Ostberg i Khalid Al Qassimi, inače emiratski šeik i glavni sponzor momčadi koji na temelju toga, onako iz gušta, već godinama nastupa u WRC-u, i to jako loše.

U već opisanom incidentu s Meekom, momčad je ostala obezglavljena, a uskočio je Ostberg koji je nastupio u puno većem broju relija nego što se u početku mislilo. Unatoč dva podija (drugi u Finskoj i treći u Australiji), nije mu bilo dovoljno da zadrži sjedalo u WRC-u. Nakon godina pokušavanja i razočaravajućih nastupa, Norvežanin bi se mogao i morao pomiriti da za njega mjesta na toj razini više jednostavno nema. Isti scenarij dočekao je i Craig Breen koji se mučio kroz čitavu sezonu te unatoč drugom mjestu u Švedskoj, također ostaje bez sjedala u novoj sezoni. Spominje se nekoliko relija za M-Sport, ali ništa više od glasina.

U Citroenu više nećemo gledati ni Sebastiena Loeba, autora jedine momčadske pobjede u 2018. u Kataloniji, ali ni šeika Khalida. Razlog je i više nego očit, Abu Dhabi se naglo povukao kao glavni sponzor momčadi i to zbog „financijske konsolidacije“. Navodno je riječ samo o jednogodišnjoj pauzi zbog revizije svih sponzorskih ugovora emiratske kompanije, ali neslužbeno je ipak riječ o nezadovoljstvu ispodprosječnim rezultatima francuskog proizvođača. Zbog te velike rupe u budžetu, Citroen u novu sezonu ulazi samo s dva auta.

U takvoj stiuaciji, u momčad su došla dva provjerena vozača, Ogier kao šesterostruki prvak i najveća mlada nada prvenstva – Lappi. C3 je lani pokazao pravu brzinu, ali je nedostajalo iskustva za volanom, najbolje je to dokazao Loeb pobjedom u Kataloniji. Ogier je imao dovoljno vremena za testove i sigurno će svojim iskustvom doprinijeti dodatnom razvoju auta, a isto će učiniti i Lappi svojim iskustvom iz trenutno najbrže Toyote. Ogier će i u ovoj situaciji definitivno biti pretendent za vrh mada bi sigurno volio da uz sebe ima i trećeg vozača, koliko god dobar bio Lappi.. Pronađu li usput neke novce, ni treći auto nije nemoguća opcija, ali u svakom slučaju, momčadski naslov za Citroen bit će nemoguća misija, iako im to sigurno i nije glavni cilj.

Dakle, pred nama je sezona puna brojnih upitnika, starih i novih vozača, nekih u starim, nekih u novim ulogama. Koliko god se borba za momčadski naslov činila izvjesnom, a činit će je borba Toyote i Hyundaija, toliko je ona za vozački naslov neizvjesna. Puno je tu jakih imena, ali kao glavni pretendenti nameće se i lani dominantna trojka (Ogier, Neuville, Tanak). Latvala, Meeke, Mikkelsen i Loeb višestruki su pobjednici relija na koje uvijek treba računati, a Lappi, Sordo i Evans iza sebe imaju pobjede, ali i mnoštvo podija. Jedno je sigurno, pred nama je mnoštvo uzbuđenja. Neka jurnjava počne!

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Pročitaj više

AutomotoWRC
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!