Nogomet

Dinamo u 2020.: Pad ili nastavak istim putem?

Jan Šneler • ponedjeljak, 30.12.2019.
Dinamo u 2020.: Pad ili nastavak istim putem?
Foto: Pixsell

Na pragu smo 2020. godine, prijelazni rok uskoro počinje, a premda je teško očekivati puno odlazaka i dolazaka ove zime, na ljeto će se Dinamova prva momčad prilično izmijeniti…

Nova procjena vrijednosti Dinamovih igrača koja je izašla ovih dana na specijaliziranom portalu Transfermarktu govori kakav je sjajan posao odradila momčad koju vodi Nenad Bjelica. Prošle sezone Dinamo je prezimio u Europi, igrao s Benficom produžetke za plasman u četvrtfinale Europske lige, ove godine Modri su bili dvije minute udaljeni od novog prezimljavanja, pa čak i potencijalnog odlaska u nokaut fazu Lige prvaka. Sve to pratilo se ne samo u Zagrebu ili Hrvatskoj već puno šire tako da su neki igrači sigurno na popisima sve više velikih klubova.

Nećemo u ovom tekstu iznositi neprovjerene informacije niti naširoko raspredati za koji iznos će koji igrač otići. To je potpuno irelevantno u ovom trenutku. Odlučili smo se pozabaviti stanjem u Dinamovoj momčadi, procijeniti koji igrači će vrlo vjerojatno napustiti Dinamo, koji se nisu dokazali i kako će uostalom izgledati Dinamova momčad sljedeće sezone. Možda je preuranjeno, ali pokušat ćemo odgovoriti na pitanje koje muči Dinamove navijače: Hoće li Dinamo sljedeće ili sljedećih sezona doživjeti pad ili novi, još bolji početak?

Vratari

Krenimo po pozicijama. Na vratarskim pozicijama Dinamo ima tri opcije u prvoj momčadi. To su Dominik Livaković, Danijel Zagorac i Dinko Horkaš. Livaković je neprikosnoven, apsolutno najbolji hrvatski vratar i jedinica reprezentacije. Njegovim odlaskom koji je prilično izvjestan Dinamo bi izgubio veliku snagu na golu. Koliko je važan siguran i smiren vratar pokazuje primjer Liverpoola koji je dovođenjem Alissona zakrpao veliku rupu.

Zagorac ima 32 godine, Bjelica ga je većinom koristio kako bi odmorio Livakovića, a nominalno drugi vratar dobivao je priliku i u kup utakmicama. Zagorac nije loš vratar, svakako najbolja dvojka u HNL-u, ali pitanje je može li Dinamo na njega računati kao prvog vratara koji će moći iznijeti teret pritiska u europskim utakmicama. Horkaš je pak mladi talent, 20-godišnji vratar koji se dokazao u Dinamu II i pokazao kako se na njega može računati u budućnosti. Opet, ostaje pitanje koliko je pametno 20-godišnjaku staviti takav teret na leđa i može li on to iznijeti.

Najbolja opcija za Dinamo bila bi ostanak Livakovića, ali kao što smo rekli, takav ishod manje je realan. Bjelica će imati veliku dilemu. Hoće li se odlučiti na dovođenje novog, iskusnog vratara kojim bi zakrpao odlazak prvog vratara dok Horkaš ne stasa ili pak Zagorcu dodijeliti mjesto prvog vratara i na taj način mu pokazati povjerenje. Teško je reći što je bolja opcija, ali svakako je pitanje koliko bi psihološki djelovalo na Zagorca i Horkaša kada bi klub doveo novog golmana i dodijelio mu status prve opcije na vratima.

Obrana

U obrani bi Dinamo mogao imati najviše problema. Objektivno, prvih pet opcija su Dino Perić, Emir Dilaver i Kevin Theophile-Catherine kao stoperi te Marin Leovac i Petar Stojanović kao bekovi. Tu su još Francois Moubandje i Ivo Pinto kao bekovske zamjene, Joško Gvardiol i Marko Lešković kao stoperske varijante, a možemo tome pribrojati i Marija Šituma koji je polivalentan i može odigrati i krilnu poziciju.

Jedini od nabrojanih koji bi trenutno bio zanimljiv većem broju klubova je Perić. Ovaj sjajan 25-godišnji stoper, izuzetne visine i sjajne tehnike bio je često podcijenjen proteklih sezona, ali je sjajnim radom i još boljim igrama došao do A reprezentacije. Da se u ovom trenutku igra Europsko prvenstvo, nitko ne bi mogao ništa reći Zlatku Daliću kada bi Perića stavio u prvu postavu. Njegov odlazak sigurno bi znatno oslabio Dinamovu obranu, ali s obzirom da se njegovo ime rijetko spominje u kontekstu odlazaka, nadajmo se kako ćemo Perića i sljedeće godine gledati u dresu hrvatskog prvaka.

Što se tiče ostalih stopera, Dilaver i Theophile-Catherine su prilično iskusni i premda znaju slabije odigrati, na njih će Bjelica sigurno računati. Dok je francuski stoper odigrao prilično dobro ovu polusezonu, Dilaver je imao nešto slabije nastupe nego prošle godine, no još uvijek ima povjerenje trenera što je uostalom i dobro za njegovo samopouzdanje. Dilaver je lider ove momčadi, često ga je Bjelica isticao kao „stijenu“ i njegov značaj važan je za Modre. Uz to Gvardiol je sa 17 godina već priključen prvoj momčadi i na njemu će Dinamo sigurno graditi budućnost narednih godina, a nema boljeg stjecanja iskustva uz starije kolege. Nažalost što se tiče Leškovića, tu je priča kompliciranija. Iako se radi o solidnom stoperu, problemi s ozljedama su veliki i 28-godišnji stoper minute je dobivao na kapaljku. Ove sezone odigrao je svega 612 minuta što je jako malo.

Ipak, na stoperima je Dinamo relativno dobro pokriven. Problem nastaje kod bekovskih pozicija. Na desnoj strani su Stojanović i Pinto, na lijevoj Leovac i Moubandje. Niti jedan od četvorice nije zaslužio visoku ocjenu za nastupe ove godine, ali od njih se najboljim pokazao Leovac premda je i sam napravio velike greške u Europi ove sezone. Kao njegova alternativa doveden je Moubadnje, igrač sjajne biografije. Reprezentativac Švicarske i bivši igrač Toulousea (132 nastupa u šest sezona). Činilo se da će biti ono što je Dinamu nedostajalo prošle sezone. Nažalost, nije se tako pokazalo. Švicarac se nije dokazao, nije niti igrao puno i ne bi nas čudilo kada bi napustio Maksimir na ljeto.

Na desnoj strani Stojanović je figurirao kao prva opcija i odigrao je najviše utakmica od svih bekova ove sezone. Nažalost, premda mu nitko ne može spočitnuti želju i zalaganje, slovenski reprezentativac ipak nije klasa za Dinamo koji želi biti faktor u europskim natjecanjima. Na njegovoj strani najviše je pucalo, u obrani je često trebao pomoć suigrača, u napadu je pak bio neuvjerljiv. Nećemo biti bezobrazni pa reći kako je Dinamova najslabija karika, ali Stojanović definitivno nije igrač koji bi se mogao nositi u europskim utakmicama s napadačima. Nažalost, niti Pinto nije pokazao ono što se očekivalo. Nekad stanovnik Maksimira pa par godina kapetan Norwicha, također je obećavao puno više nego što je pokazao. Slično kao i Moubandje, ovu polu sezonu nije odradio na visokoj razini.

Dinamo će u narednom, ali prvenstveno u ljetnom prijelaznom roku, morati poraditi na dovođenju pojačanja na bekovskim pozicijama. Na obje pozicije Modri bi morali pronaći igrača koji će im donijeti sigurnost u obrani. Za sada nisu dobro kupovali na tim pozicijama jer niti Moubandje niti Pinto nisu pokazali da mogu biti taj faktor više, a i ako se sjetimo Sadegha Moharramija, niti on nije pokazao da donosi ekstra kvalitetu. Tu će Dinamov skauting morati dati najbolje od sebe jer je svima jasno kako bolji rezultat u Europi ne mogu ostvariti bez značajnijih pojačanja na tim pozicijama.

Vezna linija

Najviše promjena očekuje se u veznoj liniji. Prilično izvjesno, da ne kažemo sigurno, jest kako odlazi Dani Olmo. Sve su glasnije vijesti kako bi u inozemstvo mogao i Amer Gojak, a i Arijan Ademi jedan je od onih koji bi mogao konačno otići iz kluba, unatoč tome što je Dinamo odolijevao lukrativnim ponudama. Kada bi taj trojac napustio momčad, to ne bi bilo nikako dobro. Već odlaskom Ivana Šunjića vidjelo se kako je Dinamova vezna linija oslabljena, naročito onaj dio koji se tiče obrambenih zadataka.

Ademi je sjajan igrač, kapetan Dinama koji zaslužuje svoje mjesto u povijesti kluba jer je nakon velike nesreće s doping aferom uspio vratiti se na visoku razinu. Ipak, ima problema s ozljedama i potrebna mu je zamjena. Šunjić je bio idealan, ali nažalost je otišao u Birmingham na ljeto. Lako je biti general poslije bitke, ali uvjereni smo kako bi Dinamo prezimio u Europi da je Šunjić ostao u momčadi. Na toj poziciji Dinamo u prvoj momčadi nema pravu zamjenu.

Nikola Moro svakako je značajan za Dinamo i od tih novih imena najviše je pokazao ove sezone, ali svojom igrom ne sliči toliko Ademiju, odnosno pitanje je može li odmah preuzeti ulogu te poveznice obrambene i napadačke linije. Uostalom, slično kao i Gojak, Moro je igrač koji može više pružiti u napadačkom dijelu igre. U Dinamu II Bjelica ima Marka Điru i Bartola Franjića koji ipak ovoga trenutka teško mogu preuzeti mjesto u prvih 11.

Idealno za Dinamo bio bi ostanak Ademija i nastavak razvoja Đire i Franjića koji će tu poziciju preuzeti u budućnosti. Ipak, Modri bi svakako trebali razmisliti o angažiranju još jednom defenzivnog veznog jer su na toj poziciji možda i najtanji te bilo kakva teža ozljeda Ademija donosi ogromne probleme. Smiješno zvuči, ali odlazak Ademija teže bi pogodio Dinamo nego odlazak Olma.

Bez obzira na činjenicu koliko je Olmo bitan ovoj momčadi i zapravo je mozak svih operacija, na toj poziciji Dinamo može računati na čitav niz imena. Kao prve opcije javljaju se Lovro Majer i Luka Ivanušec. Obojica su još „zeleni“, nemaju iskustva kao Olmo, ali od njih se s pravom očekuje da će narednih sezona nositi igru Dinama. U ovom trenutku nisu dobivali puno prilika, ali Bjelica je rekao kako će na proljeće puno rotirati i na ovim mladim dečkima je da pokažu kako Dinamo može relativno bezbolno proći tranziciju i „zaboraviti“ na Olma.

Napad

U ovu kategoriju uvrstili smo klasične napadače kao i krilne igrače. Na potonjim Dinamo ima pregršt izbora. Na lijevom krilu su Mislav Oršić i Antonio Marin, desnu stranu pokrivaju Damian Kadzior, Iyayi Atiemwen i Izet Hajrović. Ostanak jezgra je ključan za Dinamo. Pritom mislimo na Oršića koji je praktički cijelu sezonu izgurao na prilično visokoj razini. Njegova partija protiv Atalante sigurno je privukla mnoge skaute, a uostalom i poziv u A reprezentaciju povećao mu je vidljivost. Oršić je izuzetno važan za Dinamo i njegov ostanak puno bi značio, naročito s obzirom na to da Marin još uvijek spada u kategoriju igrača od kojih se puno očekuje, ali još nisu spremni za prvu momčad.

Na desnoj strani je situacija drugačija. Kadzior je vrijedan igrač, izuzetnog osjećaja za centaršut kojeg Bjelica cijeni još iz poljskih dana i njegova pozicija je sigurno čvrsta. Nažalost, kod Hajrovića se pokazuju mnogobrojni problemi. Slabe partije na početku sezonu zacementirala su ga na klupu, a i ono što je odigrao, Hajrović je odigrao prilično slabo. Prošle sezone bio je jedan od najvažnijih karika Bjeličine momčadi. Ove sezone nije bio ni sjena prošlogodišnjeg Hajrovića.

Što se tiče Atiemwena, njega će Dinamovi navijači najviše pamtiti po onom promašaju u Lisabonu. Nije pokazao dobre igre iz Gorice, slično kao Moubandje došao je uz puno očekivanja, a pružio je jako malo, odnosno nedovoljno za neku prolaznu ocjenu. On spada u skupinu igrača koji bi trebali napustiti Dinamo na ljeto jer doista njegovim odlaskom Modri ne bi puno izgubili.

U samom vrhu napada Dinamo ima još jednog igrača kojeg bi bilo idealno ne izgubiti, barem ne još jednu sezonu. To je Bruno Petković. Slobodnom procjenom, ocijenili bismo ga kao višu i snažniju verziju Roberta Firmina. Nevjerojatnom lakoćom odbija od sebe braniče, povlači za sobom čuvare i nerijetko odlazi po loptu te otvara prostor i kreira za suigrače. Uz to, ne fali mu niti „vica“ u igri, ali ne onog Sammirovog, već onog korisnog. Njegove asistencije petom ili škarice rezultiraju pogocima, njegova sjajna tehnika dolazi do izražaja i s pravom je postao prva napadačka opcija reprezentacije.

U ovom trenutku Dinamo za njega nema zamjene. Mario Gavranović nažalost je potpuno izguran i on u ovom trenutku ne djeluje kao igrač od prije godinu-dvije. Očito gubitak statusa prve opcije u napadu djeluje na nekad prvog napadača Dinama i najboljeg strijelca HNL-a. Svega 1.075 minuta ove sezone, samo tri pogotka i jedna asistencija. Njegov odlazak također je realan i nekako nam se čini kako bi takvom rješenju bile zadovoljne obje strane.

Od ostalih igrača tu su Komnen Andrić i Sandro Kulenović. Andrić je također na izlaznim vratima jer već dugo muku muči s ozljedama i teško može ponoviti one sjajne brojke iz doba kada je bio u zaprešićkom Interu. S druge strane, Kulenović je povratnik u Dinamo, od njega bi Bjelica sigurno više dobio da se nije teško ozlijedio na gostovanju kod Gorice. Šteta jer svojom konstitucijom i visinom dosta podsjeća na Petkovića. Od mlađih igrača Bjelica će sigurno povremeno ubacivati Leona Šipoša te Roka Baturinu koji su se dokazali kroz drugu momčad. Na kraju sezone s posudbe se vraća i Mario Čuže koji je u dresu Istre pokazao da bi mogao biti pravo pojačanje za prvu momčad Dinama.

Budućnost je svjetla, nikako ne crna

Iako trenutno imamo jednadžbu s više nepoznanica, nekakav objektivni zaključak bio bi kako je budućnost Dinama svjetla. Bjelica se ne doima kao trener koji će panično posezati za nekim neprovjerenim rješenjima tako da smo sigurni kako se već naveliko radi na dovođenju zamjena kada će pojedini igrači otići. Ono što bi Dinamo trebao pripaziti kod transfera je činjenica da ne ponavlja greške iz nedavne prošlosti. Atiemwen i Andrić su bili fantastični u svojim momčadima te ih je Dinamo angažirao. Nažalost, te igre nisu preslikali u modrom dresu. Često se priča kako su za usluge Kristijana Lovrića zainteresirani Hajduk i Dinamo. Modri sigurno imaju veću financijsku moć, ali treba razmisliti i vidjeti može li Lovrić biti pravo pojačanje, odnosno je li u ovom trenutku bolji od onoga što Dinamo ima u svom ili rosteru druge momčadi.

Sljedeća sezona sigurno će biti izazovna za Dinamo. Tu nema sumnje. Bez obzira na to što su Majer, Moro, Marin, Kulenović, Čuže, Baturina, Franjić, Gvardiol i drugi veliki talenti, njihov prijelaz u prvu momčad ili stasanje u istoj neće biti jednostavno. Bjelica će svakako s vodstvom kluba morati odlučiti. Hoće li povjerenje dati mladim igračima, pa čak i riskirati jednu sezonu bez većeg uspjeha u Europi ili će pokušati krpati rupe dovođenjem novih imena, prvenstveno stranih igrača. Preciznog odgovora nema, ali vjerujemo da bi navijači Dinama željeli vidjeti mlade igrače u prvoj postavi i pratiti njihov razvoj. Proljeće će dati puno odgovora. Neki od njih dobit će priliku, moći ćemo ih puno češće gledati u utakmicama HNL-a. Na njima je da iskoriste tu priliku i pokažu da zaslužuju povjerenje. U tom slučaju, Dinamo bi čak i odlaskom većeg broja prvotimaca za par sezona mogao imati uzbudljivu i snažnu momčad.

FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

HT Prva liga

1Dinamo 1936:8+2847
2Hajduk 1930:17+1335
3Rijeka 1933:24+934
4Osijek 1934:22+1233
5Gorica 1926:27-129
6Lokomotiva 1927:25+228
7Slaven Belupo 1918:35-1718
8Inter-Zaprešić 1921:37-1613
9Istra 1961 1916:30-1412
10Varaždin 1914:30-1612

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!