Ostali sportovi

Any Given Monday: Gorko-slatki oproštaji

Matej Kačan • ponedjeljak, 20.01.2020.
Any Given Monday: Gorko-slatki oproštaji

Iza nas su konferencijska finala, što znači da nas u tekućoj sezoni čeka još samo jedna utakmica, ona najveća. Rastanak se bliži...

Došli smo i do tog doba godine u kojem znamo sudionike Super Bowla. Chiefsi i 49ersi svakako mogu svoju sezonu ocijeniti uspješnom, a ostale ekipe počinju s evaluacijom uloženog i dobivenog te s planovima za dalje. Mi pak možemo potrošiti naredna dva tjedna vrteći kombinacije i predviđanja koja će ionako pasti u vodu jer, priznajte, nismo ništa pametniji od glava u Vegasu koje zarađuju svoj kruh na običnom puku koji voli misliti da je stručan.

Kao što smo u već drugoj rečenici teksta otkrili, finalisti su Chiefsi i 49ersi. No hajdemo se prvo oprostiti od onih koji su posljednji odolijevali, a to su Packersi i Titansi. Obje ekipe su, svaka na svoj način, vrlo ugodna iznenađenja i kad se podvuče crta svakako će biti zadovoljne svojom sezonom bez obzira na gorak posljednji okus u ustima.

A manje gorak okus sigurno imaju Titansi. Oni su susret protiv Chiefsa, a pogotovo prvo poluvrijeme, opet odigrali u najmanju ruku solidno i s pravim planom. Dobro su nanjušili da će Derrick Henry okupirati svu pažnju obrane Chiefsa što je i razumljivo s obzirom na kaos i pomutnju kakve je izazvao kad je gotovo sam rušio, bacao i šamarao braniče Patriotsa i Ravensa.

Zato je Henry više korišten kao mamac u play action igri Titansa koja je u početku funkcionirala predivno pa je Ryan Tannehill imao nekoliko predivnih dodavanja, a završio je s 21 kompletiranim od 31 upućenog za preko 200 yardi i dva polaganja. U početku se pridružila i obrana pa su Titansi krenuli u susret bolje, ali postoji jedno veliko ali.

Na drugoj strani je stajao Pat Mahomes i njegov atomski napad. I nema se Titansima što zamjeriti, imali su dobar plan i solidnu egzekuciju, no pobijedila je bolja momčad. Chiefsi djeluju nezaustavljivo, a Mahomesa američki analitičari željni onog "boom efekta" već proglašavaju najboljim ikad. Možda nije najbolji ikad, ali je Mahomes opet pokazao da je vjerojatno najbolji bacač lopte i sam vrh u QB konkurenciji lige.

Tako su se Chiefsi brzo pribrali pa je Mahomes nabacao tri TD-a, ali je lovorike javnosti pobrao onaj u kojem se sam zaputio u end zonu i odbijao da ga se sruši u stilu nekih puno razvikanijih trkačkih quarterbackova. Tako zapravo izgleda da se nakon slabijeg početka Chiefsi nisu ni oznojili te neke velike rezultatske neizvjesnosti nije ni bilo iako je konačna razlika stala u tek dva posjeda.

Titansi su tako uz Ravense sigurno jedno od većih otkrića ove sezone. Dobili smo novu RB zvijezdu u Henryju koji će nagodinu sigurno biti lice s poneke naslovnice, a još bolja priča je iskupljenje Ryana Tannehilla. Sjeća li se više itko da su na početku sezone Titanse pobjeđivali nekakvi Jaguarsi ili Broncosi kojima nije zabijen ni jedan poen? Početkom sezone bili su Titansi sprdnja jer su na najrazvikanijoj poziciji imali dva propala velika talenta. Tannehill je u Dolphinsima toliko propao i toliko kredita potrošio da je bio tek zamjena još jednom nerealiziranom talentu, Marcusu Marioti.

No nitko se u Tennesseeju nije na to obazirao, radilo se po svom i dobivalo utakmice na obranu i blato. A promjenom startnog QB-a profunkcionirao je i napad koji nije bio elitan, ali nije bio ni predmet sprdnje. Tannehill je nekako postao zvijezda iz prikrajka jer je pokazao izuzetne dodavačke sposobnosti uz racionalnu igru i kontrolu sata što je od presudne važnosti kad igrač utakmice na jedan ili dva posjeda i ali broj poena. Prihvatio je i Mariota svoju ulogu, a pomoglo je i to što su ofenzivni koordinator Arthur Smith i inače defenzivno orijentirani glavni trener Mike Vrabel ubacili poneku trik akciju za Mariotu koji bi tako dobio svoj dio kolača i svjetla reflektora.

Vrabel je tako u svojoj prvoj sezoni kao glavni trener obavio lavovski dio posla i pozicionirao Titanse kao zdravu franšizu koja pobjeđuje na svoj način i gdje je ego na zadnjem mjestu. I sve to nakon prvih četiri-pet kola gdje su Titansi bili pomalo i predmet sprdnje te su se tijesno ugurali u doigravanje. Ne zaboravimo da su na istom omjeru stalno za vratom puhali i Steelersi koji su u jednom dijelu sezone i bili među šest. Uostalom, zašto nas to čudi, pa čovjek je sedam godina igrao obranu u Patriotsima kod Billa Belichicka te je osvojio tri Super Bowla s njim.

Dosta o Titansima jer još jedna je ekipa predvođena s mladim trenerom nadmašila sva očekivanja. Kao što sam već priznao u prošlom tekstu, navijač sam Packersa. I sigurno je da svatko tko se istim naziva mora biti zadovoljan i samosvjestan ove sezone i činjenice da je 13-3 u regularnoj sezoni, privilegija bye-weeka i samog nastupa u konferencijskom finalu nadmašilo i najluđe snove i očekivanja prije početka sezone, ali bome i same igre tijekom sezone.

Gotovo su svi složni da Packersi valjda ni sami pojma nemaju kako su izgubili tek tri susreta, a neki su išli toliko daleko da ih nazovu i najgorom 13-3 momčadi ikad. Nećemo sad kopati po povijesti da provjerimo, svakom na svoju dušu ostavljamo da vjeruje u to ili ne. Ono što je sigurno je da su Packersi zadnje tri-četiri godine bili u stanju blagog kaosa. Aaron Rodgers je jedan od velikana ovog sporta, ali si moramo priznati da je i ona prava QB diva kojoj se mora ići niz dlaku, a to bome nije pokrivao na terenu, dobrim dijelom i zbog stalnih ozljeda.

Mike McCarthy je od sjajnog napadačkog uma postao zastarjeli trener zahvaljujući nedostatku evolucije i totalnom izostajanju igre trčanja i svima skupa je zapravo prekipjelo. Došlo je do toga da McCarthy izgleda kao da mu se ne da, da Rodgers ne sluša akcije koje ovaj poziva te sam forsira neke velike akcije i da fanovi takvo stanje ne trpe. Između trenera koji ti je donio jedan naslov, ali i veliki pad nakon toga te lica franšize izbor je bio jasan i McCarthy je morao kupiti prnje i pobjeći iz hladnog Wisconsina.

Zadatak da izgradi ekipu i složi smislen napad, a usput i zadovolji istančane Rodgersove ukuse je dobio mladi Matt LaFleur. I bome je uspio jer ne priča se dovoljno o tome da osim Aarona Jonesa i Davantea Adamsa nije imao s Bog zna čim ni raditi. Rodgers je ostao zdrav i bio je dobar, ali nije odigrao jednu od onih svojih sezona. No nekako se pobjeđivalo pa su fanovi brzo skovali taj #winugly.

Isplatila su se obrambena ulaganja u "braću" Smith, ali je nekakav konsenzus bio da je ova ekipa tek u početku izgradnje te da je samo doigravanje uspjeh. No nisu se s tim slagali u svlačionici pa su našamarali sve divizijske rivale i uzeli drugo mjesto u izjednačenom NFC-u. Dobar dio tog uspjeha pripada i obrani koju je vodio Mike Pettine.

No koliko god Pettine to, ajmo reći, kroz sezonu posložio, za predstavu obrane protiv 49ersa ove nedjelje se inače dobiva otkaz. Ninersi su na poluvremenu imali 27:0, na kraju i 37:20, a da je Jimmy Garoppolo bacio loptu sedam puta. Brojkom i slovima sedam, a od toga šest u prvoj četvrtini. Između šestog i sedmog Jimmyjevog bacanja prošle su gotovo dvije pune četvrtine i sat i pol realnog vremena. Pune dvije četvrtine Ninersi su samo trčali, a svejedno su u potpunosti dominirali i zabijali.

Postavlja se zato legitimno pitanje: koliko puta ti jedna ekipa može prodati run akcije, a da se nikako ne prilagodiš niti išta pročitaš? Odgovor sa službene NFL stranice glasi - 38. Dominirao je Raheem Mostert s čak 29 nošenja za 220 yardi i četiri polaganja uz suludih 7.6 yardi po nošenju. Dakle, skoro svaki put kad daš Mostertu loptu, on skoro sam donese gotovo novi prvi down. Deebo Samuel je u dva trka natukao suludih 43. jednostavno, Ninersi su Packersima iznova i iznova prodavali istu foru, a ovi nisu bili u stanju obraniti ama baš ništa.

Naprosto je nevjerojatno kako je blokiranje 49ersa anuliralo svaki pokušaj pritiska linijaša Packersa da se Garoppolo nije praktički niti oznojio, predati loptu trkačima i gledati što se dešava mogli smo i vi i ja. Obrana je bila sramotna, ali ništa bolji u prvom dijelu nije bio ni napad Packersa.

Kad te ne ide, onda te ne ide pa je Rodgers bacio presječenu loptu, nije uhvatio snap, a bila su tu i dva očajna punta pa su Packersi sami predavali loptu ionako nadmoćnom napadu Ninersa. Profunkcionirao je napad barem malo u drugom dijelu, ali nedovoljno jer je obrana primila taman 10 poena viška. Utakmicu i ovu sezonu je Rodgers završio u stilu cijelog susreta, bacivši bombu iz očaja koju je presjekao Richard Sherman. Packersi su tako završili sezonu epskim raspadom, ali ih to ne bi trebalo obeshrabriti jer jasno je da imaju ono nešto. Sad slijedi ključan period jer u LaFleuru, braći Smith, Rodgersu, Jonesu i Adamsu imaju sjajne pojedince u više linija i treba se riješiti dijela balasta iz nekih prošlih vremena i osnažiti ekipu na bolnim točkama jer Rodgers nema više vremena, ostale su mu tek dvije ili tri sezone u nogama, a šteta bi bila da takva veličina ode u penziju s tek jednim prstenom.

Dosta o gubitnicima, idemo o pobjednicima, iako smo mnogo toga rekli u prethodnim odlomcima opisujući utakmice. Po svemu sudeći, čeka nas naprosto sjajan Super Bowl. 49ersi djeluju kao baš kompletna ekipa koja te može dobiti na svaki način, a posebno je impresivan taj secondary kojeg predvodi stari lisac Sherman. Vidjet ćemo kako će se ta ekipa snaći protiv atomskog napada Chiefsa kojeg je oko Mahomesa složio Andy Reid koji je napokon omastio svoj pozamašni brk i ušao u Super Bowl po drugi put.

Povijesno gledano, ovo će biti prvi postsezonski susret ove dvije franšize koje su po uspjesima oprečne. 49ersi su jedna od najlegendarnijih franšiza, u San Franciscu broje pet naslova te su jedino Patriotsi bolji. U Ninersima su igrale legende poput Joea Montane, Jerryja Ricea, Randyja Mossa, Stevea Younga te O.J. Simpsona (prije nego što je postao poznat iz drugih razloga). Isprike fanovima Ninersa ako sam nekog izostavio. Današnji Ninersi su poprilično iskusna ekipa složena za instant uspjeh nakon nekoliko sezona užasa, ali je predvođena mladim inovatorom Kyleom Shanahanom.

Kod Chiefsa je oprečna situacija, oni su franšiza prožeta neuspjesima koja će Super Bowl igrati prvi put nakon 50 godina. Ovaj nastup, a možebitni naslov bi otvorio novo poglavlje u povijesti Chiefsa u kojima stoluje Mahomes, već od svih projiciran kao zvijezda i lice NFL-a u narednih 10 godina.

Ovo će svakako biti sudar dvije velike ekipe koje nemaju izražene slabe točke i ogromne bolje, i sigurno je da nas čeka sjajna utakmica. A pošto na poluvremenu nastupaju Shakira i J-Lo, u toplom Miamiju možda nas čeka poslastica kakvu davno nismo gledali. U to ime, umjesto domaćeg trash hita za kraj imamo strani glazbeni broj:

NFL, Konferencijsko finale:
Chiefs - Titans 35:24
49ers - Packers 37:20

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!