Iako se možda očekivalo kako će Damir Bičanić krenuti u novu fazu oporavka i vratiti se na parket, shvatio je kako nema smisla i odlučio je prekinuti igračku karijeru. Pauza bi jednostavno bila preduga.

"Svaki sportaš dođe u ovu fazu kada mora o tome razmišljati. Kod mene su se poklopile neke stvari, dogodila se ta ozljeda nakon koje sam morao na operaciju pa onda ova pandemija i shvatio sam da je pauza prevelika da bih se mogao tako lako vratiti i uhvatiti formu. Rukomet je težak i izazovan sport u kojem osjetiš godine. Ja sam imao možda sreće da nisam imao tako puno ozljeda, ovo mi je zapravo bila najteža u karijeri. Rano sam počeo igrati, brzo otišao u inozemstvo i s vremenom polako i pada motivacija, tu je onda kraj", kaže Bičanić u Sportklubovom podcastu.

Bičanić je igrao u Ademar Leonu i Chamberyju, dva kluba koja su igrala potpuno različit rukomet.

"U Leonu je rukomet jedini sport i cijela regija je živjela za taj klub i tamo je igrao veliki broj reprezentativaca. Španjolski rukomet je sličniji hrvatskom nego francuski. U Španjolskoj se do vrhunca daje pozornost na taktiku, točno se zna kako će tko odigrati koju akciju. Hrvatska je između te dvije zemlje, volimo dobru obranu, ali i puno se radi na taktici. U Chamberyju sam proveo sedam godina, odlično organiziran mali klub s velikom podrškom navijača."

Za vrijeme njegovog igranja u Chamberyju, krenuo je rast PSG-a koji je postao u tom razdoblju ovo što je danas.

"Prije nekoliko godina još se vodila bitka između Montpelliera i Chamberyja, završnica je bila odlična, završili smo dva puta kao drugi i to ej bio klasik. Onda se pojavio PSG koji je umjetno izgrađen kupovinom igrača iako klub nije imao veliki status i tek kasnije se razvio do ove razine. Za mene su uvijek bili važniji klubovi s tradicijom."

Što se tiče njegove karijere, priznaje kako mu je obrana bila najveća mana.

"U Chamberyju su pokušali od mene napraviti igrača koji će igrati u oba smjera, ali nije to bilo spektakularno. Kasnije su svi treneri imali dojam da ne znam igrati obranu i igrao sam samo napad što me u biti pratilo kroz cijelu karijeru i u nekim trenucima mi je i smetalo. U napadu sam bio raznovrstan, imao sam dobar skok šut i bio sam dobar u igri jedan na jedan."

Hrvatska je na Europskom prvenstvu uzela srebro, a Bičanić smatra kako je to samo potvrda kvalitete.

"Sedam-osam igrača su nositelji igrača u velikim klubovima ili barem važni kotačići. Možda je to bilo tek malo iznenađenje, ali kako se igra dizala, izgledalo je sve bolje i bila je to naša najbolja obrana od Atene 2004. Sigurno je da smo imali i sreće sa ždrijebom, možda smo bili odmorniji u završnici natjecanja, ali to ne umanjuje uspjeh. Lino se svuda dokazao i njegove zasluge su velike. Iznimno ga poštujem, fenomenalan trener."

Nakon završetka igračke karijere, Bičanić se prebacuje u ured, bit će jedan od direktora u PPD Zagrebu.

"Bit ću zadužen za komunikaciju s međunarodnim tijelima, s EHF-om, Ligom prvaka koja će biti ekskluzivnija nego dosad. Pripremali smo se u klubu već dvije godine i veliki je uspjeh što je Zagreb u tom društvu. Veseli me što ću ostati u sportu, a povezano sa studijem na Libertasu koji završavam za Međunarodne odnose, dobro će mi doći svako iskustvo."

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL