Već smo puno puta istaknuli i vrijedi još toliko puta istaknuti - ova današnja Lokomotiva nema veze s onom prošlosezonskom. To je prokletstvo takvih sličnih klubova koji su osuđeni stvarati igrače i praktički na prvu ponudu puštati ih iz kluba. Čim netko iskoči, nađe se na meti većeg i jačeg i Lokosi lako ostaju bez igrača.

Baš to se dogodilo ovog ljeta. Prošle sezone Lokomotiva je igrala dobar i učinkovit nogomet, a na kraju je nagrađena prolaskom u kvalifikacije Lige prvaka. I tada logično očekuješ da će se momčad pojačati jer je dobila savršenu priliku za promociju i još je bila samo jednu pobjedu udaljena barem od grupne faze Europske lige, međutim dogodilo se potpuno suprotno.

Kralježnica momčadi je prodana, a onda se i svemir okrenuo protiv Lokosa i zbog pozitivnih testova na koronavirus nisu niti u taj susret s Rapidom ušli barem kompletni s onim što je ostalo u klubu. Velika šteta, prilika bi postojala da su barem Lokosi imali na raspolaganju sve ove koji su ostali. U konačnici baš skromna momčad iz Beča provela je jesen u Europi igrajući i protiv Arsenala.

Ako Lokosi nisu trebali novac sada i odmah, pogriješili su. Trebao se pronaći način za zadržati barem neke od igrača, a ne treba pričati da bi ona Lokomotiva koja je u zadnjem kolu slavila u Osijeku, imala velike šanse za prolaz protiv Bečana. Čak ne vidimo kako bi ih Bečani izbacili.

I tu je cijela priča Lokomotivine mizerne polusezone. Rasprodaja pa dovođenje neafirmiranih mladih igrača i starijih bivših reprezentativaca koji u ovom trenutku niti u HNL okvirima nisu prevaga.

Na vrata je uz puno pompe nakon Grbićevog odlaska stigao iz Atletica Alexandre Dos Santos Ferreira, ali vrlo brzo se vidjelo da nije isto braniti u španjolskim nižim ligama i u HNL-u, ma koliko god to bio Atletico Madrid (II), Hendija se vrlo brzo isprofilirao u prvog vratara.

U obrani je kapetan Kolinger bio nezamjenjiv, Kovačić je odigrao uz njega najveći dio sezone, sve do dolaska još jednog zvučnog pojačanja Kyriakosa Papadopoulosa koji bi trebao biti veliki plus u nastavku sezone. Karačić je držao desni bok dok su se na lijevom rotirali Marković i Čeliković.

Sljedeći kojeg bi Lokomotiva mogla prodati u unosnom transferu mogao bi biti Enis Cokaj, zahvalan i dobar veznjak, a puno prilika dobivao je Sherif Kallaku koji je prolazio nešto duže kroz proces prilagodbe, ali zanimljiv je igrač. Jednako tako i Moutir Chajia, igrač zanimljivog udarca.

U napadu se puno govorilo o Nikici Jelaviću, ali on je imao problema s ozljedom i spremnošću i još nije bio od pomoći. Indrit Tuci ima potencijala, ali za napadača malo zabija, no zato se svidio još uvijek junior Ibrahim Aliyu koji uz dobar razvoj može postati kvalitetan igrač.

Je li ovaj kadar dovoljan za ostanak u ligi? Je. Međutim za ništa više od toga. Obično se udari po treneru kada stvari ne idu onako kako ste zamislili, ali ovdje je najmanje kriv za ovaj plasman Goran Tomić. Dapače, Tomiću baš nitko ništa ne smije reći jer je uglavnom bio u problemima, imao je malo lijepih trenutaka.

Ostao je bez onog najvažnijeg dijela momčadi koja je izborila kvalifikacije Lige prvaka, dva puta je njegova momčad imala priličnih problema s koronavirusom, završila u karanteni, kretala ispočetka stoga nije bilo nimalo lako raditi u ovim uvjetima. I ove pripreme bit će kratke, ali sada je ova skupina igrača neko vrijeme na okupu i ako se ne dogode nepredviđene stvari, Tomić će moći malo sve to posložiti i presložiti.

Pogled na tablicu u ovom trenutku izgleda poražavajuće za Lokomotivu koja je samo tri boda ispred posljednjeplasirane Istre koja ima i dvije utakmice manje od Lokosa. Iz Kupa su ispali, Europu će vidjeti samo na TV-u stoga je sada bitno mirno završiti sezonu i pokušati postaviti neke temelje za sljedeću sezonu.

FOTO: Marko Prpić/PIXSELL