Prije godinu dana je svijet izgledao dosta bezazlenije, a naši su životi izgledali dosta drukčije. Početkom te proklete 2020. slušali smo vijesti o nekakvoj novoj krizi na Bliskom Istoku, o požarima u Australiji.

Koronavirus je bio neka daleka priča u Kini s tek nekoliko stotina zaraženih, rukometaši su išli prema srebru dok smo se žalili na Červara i to što nemamo igre. Hajde, barem je to ostalo isto. No, tog 26. siječnja 2020. godine smo kolektivno, kao svijet i obožavatelji osjetili zajednički osjećaji šoka i nevjerice.

Prvi je javio TMZ, a Twitter je poludio. Nakon Twittera i Facebook te Instagram. "Pa nije moguće. Nadam se da nije istina. Ma se*eš. Ma TMZ je žutilo, sigurno izmišljaju", tješili smo se na šokantnu vijest koja je u caps locku vrištala sa svih naslovnica.

POGINUO JE KOBE BRYANT

Bila je predvečer po hrvatskom vremenu, jutro po kalifornijskom, a Kobe i njegova kćer Gianna uz još šestoro suputnika, Gianninih suigračica i roditelja uz pilota su krenuli na utakmicu Giannine ekipe koju je Kobe trenirao. Pilot je zbog loše vidljivosti izgubio kontrolu nad helikopterom koji se zabio u planinu i srušio.

Imao je 41 godinu i toliko planova pred sobom, veliku karijeru je završio prije samo četiri godine i napokon je djelovao sretno i opušteno, kao da je taman počeo uživati u životu i obitelji u onoj istinskoj punini.

Nabrajati opet sve trofeje i postignuća koja je Kobe osvojio u karijeri ne bi imalo smisla, već manje ili više svi znamo što je postigao i koliko je značio. Ne bi bilo u redu ni spominjati jednu ovakvu tragediju i vijest u kontekstu mnogo veće pandemije na razini svijeta, pa čak ili potresa na razini jedne zemlje, ali na kraju svega ostaje taj osjećaj.

Navikli smo na svašta kroz posljednjih godinu dana, ali će 26. siječnja i vijest o tome da je otišao netko tko je oko sebe imao auru besmrtnosti svakako ostaviti trag i vjerojatno ćemo se svi sjećati gdje smo bili i što smo radili kad smo čuli da je poginuo. Ostali su šok i nevjerica, ali i Kobeova legenda koja samo raste.