Komemoracija za Cicu Kranjčara održana je u Westinu, a okupila je "plavu obitelj" i brojne nogometne djelatnike te prijatelje obitelji Kranjčar. 556 utakmica i 256 golova u Dinamovom dresu za povijest, a Cicinog nogometnog puta prisjetili smo se kroz film prikazan na početku komemoracije.

"Plava obitelj GNK Dinama izgubila je još jednog člana. Danas kada se kaže Kranjčar, odmah se misli na Dinamo i Zagreb. U povijesti našeg kluba bilo je puno dobrih igrača, ali Zlatku Kranjčaru pripada posebno mjesto. Zlatko je volio Dinamo, Maksimir je smatrao svojim domom. Bio je dobar čovjek, pravi otac obitelji do koje je najviše držao", rekao je predsjednik Dinama Mirko Barišić.

Teško je bilo Ćiri Blaževiću koji se borio sa suzama i prisjećao "svog sina".

"Ne znam da me nešto tako iznenadilo i rastužilo kao vijest da je Cico umro. Smrt Cice me se dojmila kao da sam ne daj Bože izgubio svog sina. Nije bio samo nogometaš, bio je i čovjek. Živjet ćeš Cico moj toliko koliko će i Dinamo živjeti, a Dinamo će živjeti vječno."

Zorislav Srebrić u ime Hrvatskog nogometnog saveza prisjetio se Cicinog nogometnog puta i kako je sve krenulo igrom slučaja pod njegovim balkonom.

"O Cici smo čuli sve pa bih se vratio na početak, na Ferenčicu 15. studenog 1956. kada je rođen Zlatko. Živio sam u blizini njihove kuće i škole, tamo je bilo nogometno igralište, a moj balkon je gledao na njega. Odmah se vidjelo da se jedan dečkić ističe i brzo smo ga usmjerili prema Dinamu i Cico je počeo trenirati s 8-9 godina."

Najemotivniji trenuci bili su kada je za govornicu došao Niko Kranjčar. Vrlo emotivnim i iskrenim govorom Niko se oprostio od oca.

"Cicek moj, roditelji, bake i djedovi ovih dana objašnjavaju potomcima tko si bio i što si im značio. Često si znao govoriti da je mene odgojila mama, da ti nemaš ništa s tim, e moj tata, nije ti to baš tako. Vodio si me na treninge i dozvolio si mi da zavolim nogomet. Svojim primjerom pokazao si mi kako voljeti svoje, a cijeniti tuđe. Najveća lekcija koju sam naučio je da smo svi jednaki i da svakome možeš dati pažnju i osmijeh, on ništa ne košta. Hvala ti na tvojoj ljubavi u mojim dobrim i lošim trenucima, tebi su bili najteži. Jedno znam sigurno, ti nisi otišao, ti si u svima nama previše ostao. Od sveg srca hvala, tvoj sin."

FOTO: Slavko Midžor/PIXSELL