Nogomet

Euro 2016: Portugal od muke u skupini došao do naslova prvaka

Jan Šneler • srijeda, 09.06.2021.
Euro 2016: Portugal od muke u skupini došao do naslova prvaka
Foto: Pixsell

Europsko prvenstvo 2016. godine održano u Francuskoj bilo je specifično iz razloga što su po prvi puta sudjelovale 24 ekipe, a prolaz iz grupne faze osigurale su i najbolje četiri trećeplasirane momčadi…

Posljednje održano Europsko prvenstvo pamtit ćemo po nekoliko vrlo zanimljivih detalja. Prije svega, osim Portugala koji je na prilično nevjerojatan način došao do naslova prvaka, europski navijači upoznali su se Islandom i Walesom koji su napravili fenomenalni uspjeh. Naročito je to pošlo za rukom Velšanima koji su izborili plasman u poluzavršnicu.

No, krenimo redom od grupne faze. Kako to brojni kritičari znaju reći, na Europskom prvenstvu teže je ne proći u nokaut fazu nego izboriti plasman kroz skupine. Naime, od 24 momčadi koje igraju grupnu fazu, čak 16 ih odlazi u osminu finala. Većih iznenađenja nije bilo, premda su u natjecanju po skupinama razočarali Ukrajina, Rusija i Austrija.

Sve te tri momčadi nisu izborile plasman u osminu finala, a pogotovo se to očekivalo od Austrije koja je bila u skupini s Portugalom, Islandom i Mađarskom i najavljivala dobar rezultat. Domaćin Francuska, izborio je plasman s prvog mjesta, premda njihove igre u grupi nisu djelovale vrlo uvjerljivo.

Francuzi su u prvom kolu s 2:1 svladali Rumunjsku i to tek pogotkom Dimitrija Payeta na samom kraju susreta. Fenomenalnim pogotkom, tada velika uzdanica Slavena Bilića i West Hama donijela je Tricolorima prve bodove. U drugom kolu Francuzi su ponovno muku mučili s protivnikom, ovoga puta Albanijom. Tek u 90. minuti Antoine Griezmann načeo je goste, da bi u sudačkoj nadoknadi Payet potvrdio pobjedu.

U posljednjem kolu Francuzima je remi bez golova sa Švicarskom bio dovoljan za prolaz i osvajanje prvog mjesta u skupini. Kada bismo sudili po ta tri susreta, vjerojatno nitko ne bi vjerovao da će Francuska doći do finala i umalo slaviti. Što se tiče drugog finalista, odnosno kasnijeg osvajača, Portugal je imao također vrlo težak i mukotrpan put.

Momčad prvenstva


Vratar

Rui Patricio (Portugal)

Braniči

Jerome Boateng (Njemačka)

Joshua Kimmich (Njemačka)

Raphael Guerreiro (Portugal)

Pepe (Portugal)

Veznjaci

Antoine Griezmann (Francuska)

Dimitri Payet (Francuska)

Toni Kroos (Njemačka)

Joe Allen (Wales)

Aaron Ramsey (Wales)

Napadač

Cristiano Ronaldo (Portugal)

Portugalci su grupnu fazu završili s tri remija i tek kao trećeplasirani prošli dalje. U prvom kolu bodove im je uzeo Island (1:1), u drugom su remizirali s Austrijom (0:0), a treće i odlučujuće kolo s Mađarskom bila je drama sama po sebi. Mađari su naime prvi poveli, imali vodstvo od 2:1 i 3:2, ali Cristiano Ronaldo bio je briljantan i gotovo sam vukao momčad prema osmini finala. Završilo je 3:3 i bio je to rezultat s kojim su svi bili zadovoljni – Mađarska je bila prva, Portugal je prošao kao trećeplasirani.

Osmina finala donijela je niz zanimljivih ogleda, ali uvjerljivo najnevjerojatnija utakmica bila je ona Walesa i Sjeverne Irske. Ne zbog kvalitete samog susreta, nego zbog činjenice da će neka od tih, često smatranih autsajderskih ekipa, izboriti plasman u četvrtfinale. Wales je slavio s minimalnih 1:0 i izborio četvrtfinale protiv Belgije koja je s 4:0 potopila Mađarsku.

Poljaci su nakon jedanaesteraca bili bolji od Švicarske, Njemačka je lakoćom svladala Slovačku (3:0), a niti Italija nije imala problema sa Španjolskom (2:0). Na žalost hrvatskih navijača, Portugal je nakon burnih produžetaka uspio slaviti protiv Hrvatske s minimalnih 1:0. Spasitelj Portugala i krvnik Hrvatske bio je Ricardo Quaresma koji je poentirao u 117. minuti.

Prilično uzbudljivo bilo je u ogledu Irske i Francuske. Irci su rano poveli iz kaznenog udarca, ali Francuzi su uspjeli preokrenuti rezultat i premda ne pretjerano uvjerljivo, izboriti prolaz dalje. Najveće iznenađenje svakako je priredio Island. U dvoboju protiv Engleske nitko im nije davao niti gram šanse, a one koji vjeruju u sulude rasplete razuvjerio je Wayne Rooney koji je već u četvrtoj minuti bio precizan s bijele točke.

Ipak, hrabri i požrtvovni Islanđani su napravili čudo ili kako bi to rekao veliki Alan Shearer nanijeli Engleskoj „sramotni poraz“. Ragnar Sigurdsson i Kolbein Sigorsson zabili su za preokret i umjesto Engleske u četvrtfinalu, prošao je Island, a navijači su bili oduševljeni reprezentacijom jedne male nacije i onim fenomenalnim „hukom“ nakon kraja susreta.

Kako je cijelo prvenstvo bilo uzbudljivo i nevjerojatno što se tiče rezultata, iznimka nisu mogli biti niti četvrtfinalni ogledi. Nakon što se provukao u skupini i osmini finala, Portugal je ponovno teškom mukom došao do polufinala. Protiv Poljske su pokazali umješnost u raspucavanju i nakon kaznenih udaraca prošli među četiri najbolje ekipe.

Tamo se također plasirao i Wales koji je priredio veliki šok svladavši favoriziranu Belgiju s 3:1. Slično kao i u ogledu Islanda i Engleske, favorit je poveo, ali onda se sve preokrenulo. Wales je igrao briljantno i klinički precizno te s 3:1 ispratio kući velike favorite za naslov i nastavio velšku bajku. Njemačka je slično kao i Portugal prošla tek boljim ili preciznije rečeno manje lošijim izvođenjem jedanaesteraca protiv Italije.

Tek nakon devete serije, Njemačka je prošla dalje istovremeno promašivši tri udarca. Talijani su promašili jedan više i kompromitirali do tada solidno odrađeni turnir. Još uvijek je mnogima vidljiva slika Simonea Zaze koji poput usporenog vlaka prilazi izvođenju kaznenog udarca te ga kasnije promašuje. Kako su to komentirali i brojni bivši igrači, potez talijanskog napadača u utakmici s takvim ulogom bio je prilično nevjerojatan, da ne kažemo neku grublju riječ.

Nominalno najlakši posao imala je Francuska koja je s 5:2 svladala Island. Nije to bio klasični nokaut kao što rezultat sugerira, Island je igrao bolje nego što je to pokazivao semafor, ali pobjeda Francuske nije u niti jednom trenutku došla pod znak upitnika. Nakon šoka protiv Engleske, Islanđanima nije ostalo dovoljno „goriva“ za još jedan skalp.

Polufinala su bila sljedeća: Portugal protiv Walesa i Njemačka protiv Francuske. Što se tiče prvog ogleda, bio je to i mini dvoboj Ronalda i Garetha Balea, tadašnjih suigrača iz Real Madrida. U tom duelu bolji je bio Ronaldo, koji je bio i strijelac, a Portugal je s 2:0 prošao u finale i zaključio lijepu priču Walesa na europskoj smotri.

U drugom ogledu, Francuska je nošena Griezmannom pomela Njemačku i pokazala da kako turnir ide kraju igra sve bolje i bolje. S takvim razmišljanjima ušlo se i u finalni susret u kojem je većina očekivala pobjedu Francuske protiv Portugala. Objektivno govoreći, to nije bilo neutemeljeno.

Naprosto, Portugal je odigrao daleko više minuta, u nekim susretima prilično s(p)retno izvojevao pobjedu i činilo se da bi u finalu mogao doći kraj tog niza. Još kada je u 25. minuti Ronaldo ostao nepomično sjediti na terenu signalizirajući klupi kako neće moći nastaviti susret, izgledalo je kao da su sve nade Portugala ugašene.

No, iz nekog nevidljivog spremnika Portugalci su našli dodatnu energiju, Ronaldo je zamotane noge vodio momčad s klupe posluživši kao produžena ruka izborniku Fernandu Santosu. Nevjerojatnu energiju slao je tako ozlijeđen i vjerojatno dao dodatnu snagu svojim suigračima istovremeno pokazavši kako onaj epitet sebičnosti kojim ga često znaju okarakterizirati nije baš točan.

Portugal je izdržao 90 minuta, ušlo se u produžetke, a tamo je heroj bio Eder. Igrač koji je do tada postigao četiri pogotka za Portugal, sve u prijateljskim susretima, zabio je najvažniji gol svoje karijere. U toj mitskoj 109. minuti iz velike daljine je okušao udaraca prevarivši Huga Llorisa i donijevši tako Portugalu naslov prvaka Europe. Bio je to potpuno neočekivani ishod i svojevrsna nagrada za izgubljeno finale 12 godina ranije.

Finale


Portugal – Francuska 1:0 (nakon produžetaka)

.

Pariz, Stade de France, 75.800 gledatelja

Sudac: Mark Clattenburg (Engleska)

Strijelci: 1:0 (Eder 109')

Portugal: Rui Patricio, Cedric, Pepe, Jose Fonte, Raphael Guerreiro, William Carvalho, Renato Sanches (Eder, 79'), Adrien Silva (Joao Moutinho, 66'), Joao Mario, Nani, Cristiano Ronaldo (c) (Ricardo Quaresma, 25')

Francuska: Hugo Lloris (c), Bacary Sagna, Laurent Koscielny, Samuel Umtiti, Patrice Evra, Moussa Sissoko (Anthony Matrial, 110'), Paul Pogba, Blaise Matuidi, Dimitri Payet (Kingsley Coman, 58'), Antoine Griezmann, Olivier Giroud (Andre-Pierre Gignac, 78')

FOTO: Sanjin Strukić/PIXSELL

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!